Biblija nije knjiga samo za čitanje. To je knjiga za proučavanje da bi se mogla primjeniti. Sveto Pismo ili Biblija je Božija riječ. Kao takva, ona nas vezuje kao zakon prirode. Možete da je ignorišete, ali ako to činite sebe povređujete, isto kao kad biste pokušali da ignorišete zakon gravitacije. Ne može se dovoljno naglasiti koliko je Biblija bitna za naše živote.
Proučavanje Biblije može se uporediti kao kopanjem zlata. Ako se potrudite malo i samo “ispirate kamenje u potoku” naći ćete samo zlatni prah. Ali, ako se potrudite i zaista “dublje kopate“ vaša nagrada će biti veća. Rudarsko okno se mora spuštati sve dublje i dublje u rudnik, i rezultat će biti velelepno bogatstvo.
Neka niko ne misli da nema više znanja koje bi trebalo da stekne. Dubina ljudskog razuma može se izmjeriti, djela pisaca mogu se nadmašiti, ali ni najviši, najdublji i najslobodoumniji polet mašte ne može dosegnuti Boga. Iznad svega što um smrtnika može da shvati nalazi se beskonačnost.
Pravilnom primjenom vjere božansko saznanje postaje ljudsko saznanje. Nijedan istraživač koji u Hristovom duhu istražuje Svete spise neće ostati nenagrađen. Ako je čovjek spreman da bude poučavan kao malo dijete, ako se potpuno potčini Bogu, onda će u Njegovoj Riječi zaista naći istinu.
Kad bi ljudi bili poslušni, oni bi shvatili plan božanske vladavine, i njihovim očima bio bi otvoren nebeski svijet u svoj svojoj slavi i ljepoti. Ljudi bi kopanjem i istraživanjem u rudniku istine oplemenili svoju prirodu i postali sasvim druga bića. Tajna iskupljenja, Hristovo otjelovljenje i Njegova žrtva pomirenja, ne bi im bili, kao sada, neodređeni i magloviti pojmovi, Oni bi sve to ne samo bolje razumjeli, nego i daleko više cijenili.
U svojoj molitvi Ocu, Hristos je svijetu ostavio pouku koju bi trebalo utisnuti u srcu i u dušu: ”A ovo je život vječni da poznaju Tebe jedinoga istinitoga Boga, i koga si poslao Isusa Hrista” (Jovan 17:3). To je pravo obrazovanje, obrazovanje koje nam daje snagu. Ličnim iskustvom stečeno saznanje o Bogu i Isusu Hristu, koga je On poslao, preobražava čovjeka ponovo u obličje Božje. To mu daje snagu da vlada sobom i sposobnost da sve svoje nagone i niske strasti potčini kontroli uma. Takvo saznanje čini čovjeka zaista djetetom Božjim i nasljednikom neba. Ono ga dovodi u skladnu zajednicu sa Beskonačnim i otvara pred njim riznice neizmernog blaga vasione.
To je znanje koje se postiže istraživanjem Riječi Božje, a to blago može da nađe svaka duša koja je spremna napustiti sve drugo da bi to postigla. ”Ako prizoveš mudrost i k razumu podigneš glas svoj, ako ga ustražiš kao srebro i kao sakriveno blago, ako dobro ustražiš tada ćeš razumjeti strah Gospodnji i poznanje Božje naći ćeš” (Priče 2, 3 5).