Uzvišena načela Božijeg zakona uobličena su u Deset zapovesti i potvrđena Hristovim životom. Ona izražavaju Božiju ljubav, volju i ciljeve u vezi sa ljudskim ponašanjem i odnosima i obavezuju sve ljude u svim vremenskim razdobljima. Ova pravila su osnova Božijeg zaveta sa Njegovim narodom i merilo Božijeg suda. Posredstvom Svetoga Duha ona ukazuju na greh i bude potrebu za Spasiteljem. Spasenje je samo od milosti, a ne od dela, a njegov rod je poslušnost Zapovestima. Ova poslušnost razvija hrišćanski karakter i donosi osećanje sreće. Ona je dokaz naše ljubavi prema Gospodu i naše brige za naše bližnje. Poslušnost koja potiče od vere ispoljava Hristovu silu da preobrazi život i u skladu sa tim jača hrišćansko svedočenje.

BOŽIJI ZAKON

Sve oči bile su uprte u brdo. Njegov vrh bio je pokriven gustim oblakom, koji je postajao sve mračniji, i koji se polako spuštao sve dok celo brdo nije bilo potpuno obavijeno nekom tajanstvenošću. Munje su sevale iz tame, dok su gromovi mnogostruko odjekivali; “i dim se iz nje podizaše kao dim iz peći, i sva se gora tresijaše veoma. I truba sve jače trubljaše…” (2. Mojsijeva 19,18.19) Ovo veličanstveno otkrivenje Božijeg prisustva bilo je tako silno da je sav Izrailj drhtao.

Iznenada su grmljavina i trube umuknuli, ostavljajući uzvišenu tišinu. Tada je Bog progovorio iz guste tame koja Ga je okružavala, dok je stajao na brdu. Dirnut dubokom ljubavlju svoga naroda, On je objavio Deset zapovesti. Mojsije je rekao: “Gospod izide sa Sinaja… i dođe s mnoštvom svetaca, a u desnici mu zakon ognjeni za njih. Doista ljubi narode; svi su sveti njegovi u ruci tvojoj; i oni se slegoše k nogama tvojim da prime reči tvoje.” (5. Mojsijeva 33,2.3)

Kada je dao Zakon na Sinaju, Bog se nije otkrio samo kao veličanstveni, vrhovni autoritet svemira, već je dao i svoj opis kao Otkupitelj svoga naroda (2. Mojsijeva 20,2). On je Spasitelj zato što je pozvao ne samo Izrailj, već i celo čovečanstvo (Propovednik 12,13) da posluša deset kratkih Stvoriteljevih, autoritativnih pravila koja obuhvataju dužnosti ljudskih stvorenja prema Bogu i prema svojim bližnjima.

A Bog reče:

I
Ja sam Gospod Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje misirske, iz doma ropskoga. Nemoj imati drugih bogova uza me.
II
Ne gradi sebi lika rezana niti kakve slike od onoga što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodi ispod zemlje. Nemoj im se klanjati niti im služiti, jer sam ja Gospod Bog tvoj, Bog revnitelj, koji pohodim grijehe otačke na sinovima do trećega i do četvrtoga koljena, onijeh koji mrze na mene; A činim milost na tisućama onijeh koji me ljube i čuvaju zapovijesti moje.
III
Ne uzimaj uzalud imena Gospoda Boga svojega; jer neće pred Gospodom biti prav ko uzme ime njegovo uzalud.
IV
Sjećaj se dana od odmora* da ga svetkuješ. Šest dana radi, i svršuj sve poslove svoje. A sedmi je dan odmor** Gospodu Bogu tvojemu; tada nemoj raditi nijednoga posla, ni ti, ni sin tvoj, ni kći tvoja, ni sluga tvoj, ni sluškinja tvoja, ni živinče tvoje, ni stranac koji je među vratima tvojim. Jer je za šest dana stvorio Gospod nebo i zemlju, more i što je god u njima; a u sedmi dan počinu; zato je blagoslovio Gospod dan od odmora i posvetio ga.
V
Poštuj oca svojega i mater svoju, da ti se produlje dani na zemlji, koju ti da Gospod Bog tvoj.
VI
Ne ubij.
VII
Ne čini preljube.
VIII
Ne kradi.
IX
Ne svjedoči lažno na bližnjega svojega.
X
Ne poželi kuće bližnjega svojega, ne poželi žene bližnjega svojega, ni sluge njegova, ni sluškinje njegove, ni vola njegova, ni magarca njegova, niti išta što je bližnjega tvojega.

*subotnog

**Subota

(Vidi: 2.Mojsijeva 31:15 i 16:30)

Prevod: Daničić/Karadžić – Glas Mira 2008.

Fotografija: 1956 “The Ten Commandments” – Paramount