Mnogi ljudi koji traže “svoju” crkvu imaju potpuno pogrešne prioritete. Neke ljude privlači određena crkva zbog ljepote zgrade. Druge više interesuje veličina zgrade. Ostale opet privlači istaknut muzički program ili propovjednik sa impresionirajućom pojavom ili posebnom sposobnošću govora. Neki ljudi traže crkvu gdje je uredno raspoređena služba. Zatim, postoje ljudi koje privlači crkva zbog svoje denominacijske privrženosti, lokacije ili zbog ljudi koji je posećuju. Ostali uglavnom dođu na poziv svojih prijatelja.
Koliko god bile značajne nabrojane činjenice, ono što najviše treba da interesuje svakog čovjeka koji želi da pripada određenoj crkvi jeste njena doktrina – drugim riječima, šta se uči i vjeruje u toj crkvi! To je glavna stvar.
Ja bih radije bio sa ljudima koji se sastaju u staroj, polusrušenoj zgradi, bez hora, sa raštimovanim klavirom i zamuckujućim propovjednikom koji propovjeda Riječ Božiju, nego među ljudima koji su ponosni na svoju predivnu zgradu, veličanstveni hor i riječitog propovjednika koji se odriče ili ignoriše čisto učenje Svetog pisma i time sprečava prisustvo i silu Duha Božijeg.
Znači, ono što se vjeruje i uči u određenoj crkvi je najvažnije!
Pored svega toga, važno je napomenuti da crkva nije građevina, već narod koji je sačinjava. Ali u crkvi takođe je bitan red i aktivnost njenih vjernika. Bog je oduvijek želio da bude sa svojim narodom i želio je da mu pomogne da razumije ko je On. Mojsiju i Aronu dao je uputstva kako da sagrade Svetinju. Uputio ih je da odvoje cijelo jedno pleme za stalnu službu u Svetinji. Dao im je detaljni nacrt tabora i uputstva pojedinim porodicama o obavljanju određenih službi u Svetinji (briga o namještaju, stoci, službi itd.). Ta uputstva će im pomoći da shvate ko su oni i ko je Bog.
Bog je Bog reda. Sve što je u vezi s Nebom u savršenom je redu, a disciplina obilježava kretanje anđeoskih vojski. Uspjeh dolazi samo gdje vlada red i skladno djelovanje. Bog danas zahtijeva red i sistem u svom djelu kao i u vrijeme Izrailja. Svi koji rade za Njega trebaju da rade razumno, a ne nepromišljeno i neplanski. On želi da se Njegovo djelo obavlja vjerno i uredno kako bi na njega mogao da stavi pečat svog odobravanja.
„I bićete mi carstvo svešteničko i narod svet. To su riječi koje ćeš kazati sinovima Izrailjevim.“ (2.Moj. 19:6)
„Narod svet“ – Bog ima namjeru da posveti narod. Trebalo bi da postoji jedna nacija, jedan narod, čvrsto ujedinjen međusobom, živeći po posebnom zakonu. Veoma moćan narod koji kroz jedinstvo djeluje po Božijem upravljanju i blagoslovu. Trebalo bi da postoji jedan narod, sačuvan od grijeha, pravedan u svom vladanju, svet u svojim srcima. Narod koji nije svet i posvećen spolja, ceremonije radi, već čija svetost izbija iz njih samih. Živeći život posvećenog Hristovog sljedbenika je naš zadatak. Takav svet čovjek živi život koji svjedoči bolje od svake izgovorene riječi.
Posvećen narod danas, vodi svoj život imajući Gospoda za upravitelja ne samo svojih djela već i misli. Taj narod nije raštrkan, zbrkan i neorganizovan, „narod svet“ je dio nebeske carske nacije koji živi po uredbama i zakonima jedinog Boga.
To je duh i kreacija ove divne institucije, koja svoje savršenstvo može da primi držeći se Jevanđelja. A svoju puninu poprima kroz svakog člana tajanstvenog tijela Hristovog.