U posljednjih nekoliko decenija, etničke crkve su se više nego ikada ranije pojavile širom Sjeverne Amerike, ukrašavajući crkvenu scenu njenih većih gradova. U očiglednom kontrastu sa starijim, već etabliranim crkvama čiji se profili rasta stabilizuju, etničke crkve su zabilježile značajan porast, kako na nacionalnom nivou, tako i unutar Sjevernoameričke divizije (NAD).
Istraživački rad Prof. Dr Kelvina Ononghe sa katedre religijskih nauka za svjetsku Misiju na Univerzitetu Endrjus imao je za cilj da ispita razloge i rast postojanja etničkih crkava u Sjevernoj Americi. U svom naučno-teološkom pristupu on navodi posljednja istraživanja koja ukazuju da se broj imigranata povećao sa 154 miliona u 1990. godini na 232 miliona u 2013. godini, pri čemu je Amerika izabrana kao prva izborna destinacija. Jedan od pet imigranata (što čini 46 miliona) sada živi u Americi.
Profesor Ononghe nastavlja: „Migracija evropskih hrišćana u novootkrivenu zemlju Amerike uglavnom se odvijala duž etničkih i jezičkih linija, pri čemu su novi doseljenici donosili sa sobom kulturno i teološko nasljeđe svog vremena. Profesor Chuck Van Engen tvrdi da «istorija hrišćanstva u Americi predstavlja istoriju vjerske zajednice definisane etnički i oblikovane kulturno». Iako se Amerika često nepravedno naziva „kotlom pretapanja“ (the melting pot) različitih kultura, ipak se ova slika može odbaciti zbog činjenice da u SAD postoji preko 500 etničkih grupa koje govore 636 različitih jezika, pri čemu 26 od njih ima status značajnih jezika, pored engleskog jezika. Osnivanje novih crkava u Americi, možda iz navedenih razloga, obično se odvija duž etničkih linija.“
Homogeni princip jedinice i etničke crkve
„Jedan od najuticajnijih teorijskih pristupa osnivanju crkava jeste princip homogene jedinice. Kao rezultat istraživanja na temu zašto neke zajednice, nakon toliko godina, ostaju ne promijenjene dok druge svjedoče o velikim ljudskom približavanju Hristu. Ljudi postaju hrišćani bez prelaženja rasnih, jezičkih ili klasnih barijera. Ovaj princip otkriva neosporna zapažanja, o tome koje su crkve često sklonije rastu. Veliki rast gotovo uvijek bio je klasno usmjeren. Crkva je ostvarila najveći napredak, kada su pojedinci postajali hrišćani u društvu svojih sunarodnika, saplemenika, sa rodbinom i sa prijateljima iz istog jezgra. Pritom svi zajedno ujedinjeni u Hristu. Princip homogene jedinice nesvjesno jača ljudska osjećanja etničke pripadnosti, čija se priroda ispoljila u Jugoslaviji, a posebno u Ruandi, gdje su hrišćanske veze bile potčinjene etničkim odanostima.”
Uloga etničkih crkava
„Etničke crkve imaju ključnu ulogu u službi imigrantima koji se nalaze u živopisnim urbanim centrima. Među funkcijama koje obavljaju etničke crkve su pružanje osjećaja zajednice i pripadnosti, obezbjeđivanje sistema podrške za sunarodnike u potrebi, jačanje zajedničkih vrijednosti, uspostavljanje foruma za učenje lokalnih jezika, ali i kao osnova za pokretanje raznih misijskih programa. Na taj način crkva pruža duhovnu i socijalno-ekonomsku podršku kako bi pomogla pridošlima da se integrišu u svoje novo okruženje. Služeći tako kao “dom daleko od doma za mnoge generacije porodica imigranata.”
Evaluacija etničkih crkava
„Jasno je da etničke crkve imaju nezamjenljivu misijsku ulogu u rastućem segmentu urbane Amerike, na način koji nijedna druga organizacija ne može pružiti. Štaviše, takva služba je strateška u dosezanju ljudi koji u svojim domovinama ne bi imali pristup hrišćanstvu, napr. u Kini. Etničke crkve takođe predstavljaju vitalnu snagu obnavljanja za razliku od „američkog hrišćanstva“, koje trenutno pokazuje opadanje vitalnosti, prisustva i članstva. Jedna stvar je jasna, etničke crkve imaju jedinstveno mjesto koje bi bilo teško zamijeniti u životima imigranata. Novi paradoks koji izgleda da se javlja pod vođstvom Svetog Duha je pojava etničkih crkava i fenomena tzv. reverznih misija. Kada osvjedočeni i sami postaju svjedoci drugima. Crkva u Sjevernoj Americi (SA Konferencija i lokalne Konferencije) trebala bi biti spremna da prihvati etničke crkve i misionsku priliku koju imigracija pruža. Takođe bi trebala – s namjerom – uspostaviti stratešku saradnju sa etničkim crkvama i pomoći u radu njihovih lokalnih misija kako bi koordinirala sveobuhvatno i efikasno partnerstvo u misiji svjedočenja u gradovima.“ Zaključuje Profesor dr Kelvin Onongha sa Endrjus Univerziteta.
Naši u Čikagu
Prema procjeni iz 2005. u SAD se nalazi i 1.023.993 “novih” Amerikanaca koji su se izjasnili kao Srbi. Na području Čikaga živi najveći broj naših sunarodnika. Prema nekim procjenama, polovina od ukupnog broja popisanih. Stoga, nikako slučajno, u našem gradu postoji i Srpska ulica (Serbian Rd). Iz cenzusa saznajemo da je 1872. u Čikago stigao prvi Srbin, Ivan Vučetić, dok je prva srpska organizacija u Čikagu, “Obilić” osnovana davne 1878. Već 1893. je održana prva srpska parada u Čikagu na aveniji Mičigen. Iste godine održana je i svjetski poznata manifestacija “Chicago World's Columbian Exposition”, odnosno Svjetski sajam u Čikagu. Tom prilikom srpski doseljenik Nikola Tesla je osvijetlio tu manifestaciju, koja se nalazi na tzv. Mornaričkom pristanu (Chicago Navy Pier). Da značaj priliva našeg naroda u ovom gradu i dalje ima uticaja, potvrdio je događaj kada je gradonačelnica Čikaga 2021. proglasila Vidovdan za zvanični praznik grada u čast naših brojnih doseljenika. Ako svemu tome dodamo podatak da je četvrti jezik korišćenja u Čikagu, nakon engleskog, španskog i poljskog, upravo srpski, onda zapaženost naše zajednice svakako prelazi na mnogo značajniji nivo. Pridajmo tome i sve druge nacije koje žive na području grada, a koje su pripadale našoj nekadašnjoj državnoj tvorevini Jugoslaviji.
Rad Crkve u Čikagu
Iako naša crkva nikome ne zatvara svoja vrata, mi svakako nismo izgubili iz vida da je naša crkva nastala iz razloga da svjedoči svim nacijama iz bivše Jugoslavije, sa kojim nas vezuje jezik, kultura i tradicija. Vodeći se riječima apostola Pavla: „Jevrejima sam bio kao Jevrejin da Jevreje pridobijem; onima koji su pod zakonom bio sam kao pod zakonom, da pridobijem one koji su pod zakonom; Onima koji su bez zakona bio sam kao bez zakona, premda nijesam Bogu bez zakona nego sam u zakonu Hristovu, da pridobijem one koji su bez zakona. Slabima bio sam kao slab, da slabe pridobijem; svima sam bio sve, da kakogod spasem koga.“ 1. Kor. 9:20-22. Stoga i danas prinosimo svoje molitve i ulažemo napore da dosegnemo srca naših sunarodnika u gradu Čikagu i šire. Aktivno djelujemo kroz misionsku granu biblijskog instituta Stazama Nade kada organizujemo namjenska bogosluženja, na koje, pored propovjednika domaćina Pavla Koraća, pozivamo i goste govornike. Nedavno su nas posjetili i poslužili nam kroz posebna bogosluženja i predavanja: profesor Tomislav Terzin, dr Dragan Ivanović, profesor Aleksandar Santrač, Dragan Stojanović, Miodrag Tanurdžić, Lune Ranđelović i mnogi drugi. Direktan prenos i snimanja idu svake Subote. Dosežemo mnoge naše ljude i uz besplatnu dostave duhovne i naučne literature putem prezentacije „Knjiga na poklon“, postojimo na internetu i društvenim medijima. Družimo se na zajedničkim izletima i aktivnostima na koje pozivamo prijatelje naše crkve. Bez rezerve, zaista iz sveg srca želimo da se družimo sa našim sunarodnicima koji žele da upoznaju Spasitelja na izvorni i originalni način. Želimo da svi skupa dočekamo obećano spasenje.
Crkva nije događaj kome treba prisustvovati – to je mjesto pripadnosti. Trebamo jedni drugima, da prođemo ovo putovanje koje nam je darovano. Možemo učiniti više, biti više i izdržati više kada zajedno putujemo koračajući kroz život!
Dobro došli u crkvu svih nacija bivše Jugoslavije!
“Hodite k meni svi koji ste umorni i natovareni, i ja ću vas odmoriti.” Mat. 11:28
Pripremio: U.N.
