Johan Štraus je učinio nešto veliko za Srbiju, a malo ljudi o tome zna.
Prije toga, nekoliko pitanja za mališane? Da li vi djeco volite istoriju? Ja baš volim. Naročito onu malo poznatu, često od nas skrivanu. A muziku? Volite li?
Znate li šta je to muzika?
A evo kako je mi odrasli definišemo…
Muzika je univerzalni jezik koji se koristi za izražavanje emocija, ideja i stanja kroz zvuk. Ona obuhvata različite vidove zvučnih frekvencija, ritma, melodija i harmonija. Muzika može biti izvedena različitim instrumentima, kao i glasom. Muzika može biti komponovana u različitim stilovima i vrstama.
Pored toga što se koristi za zabavu i uživanje, muzika ima i duboki kulturni, društveni i psihološki značaj. Muzika može da inspiriše, utješi, duhovno da uzdigne te da izrazi duboke emocije. Takođe, muzika je pokretačko sredstvo komunikacije koje prelazi jezičke i kulturne barijere.
Kralj valcera
Kad već pričamo o muzici, da vas pitam: Da li znate ko je bio čika Johan Štraus?
Ovaj čiko je veoma poznati austrijski kompozitor i nekrunisani kralj valcera. Malo je našoj javnosti poznato, da je upravo Štraus mlađi komponovao jedno od svojih najboljih djela i dao mu naslov „Srbski Kadril“ ili „Srpska Kvadrilja“ (Serben-Quadrille op. 14). Ova kompozicija je posvećena pokojnom knezu Mihailu Obrenoviću, po meni najboljem vladaru naše drage otadžbine.
Bio je to početak 1846. godine i balska sezona u Beču, prijestonici austrijskog carstva, tek je počela da se zahuktava. Svako, ko je bio neko i nešto u tom dijelu Evrope, plesao je iz večeri u veče po bečkim dvorovima. Balovi su često bili i prilika da se, između dobre muzike i valcera, sklope poslovi, priča o politici, ostvare kontakti i čuju novosti… Valcer je i druženje, ono što današnjem , modernom čovjeku prilično nedostaje.
Ipak, te konkretne večeri, glavna tema razgovora bila je samo jedna – Johan Štraus drugi. Slavni kompozitor spremao se da publici predstavi svoju novu kompoziciju. Radoznalost je potpirivala i činjenica da se djelo zvalo – „Srpski kadril“. Ovo je jedno od Štrausovih ranih djela i odražava kompozitorovu fascinaciju srpskom kulturom, vjerovatno pod uticajem političkih i kulturnih veza između Austrije i Srbije u to vrijeme.
Premijeri su prisustvovali knez Miloš i njegov sin Mihailo Obrenović. Čest gost bio je i pjesnik Branko Radičević u društvu lingviste i antroploga Vuka Karadžića. Da! Onaj čika Vuk koji je preveo Novi Zavjet na srpski jezik!
Poslušajmo malo ovu, 178 godina staru, veličanstvenu kompoziciju…
Možemo primjetiti da ovo umjetničko djelo uključuje našu narodnu melodiju i ritmove u strukturi kadrila, zar ne?
Na slavu Bogu
Draga djeco, iako lično nisam muzički obrazovan niti talentovan, kao mnogi članovi crkve. Ipak, mogu vam reći da je muzički život, i pjesma u crkvi izuzetan dio bogosluženja. Za razliku od Štrausove kompozicije koja nas veže za našu tradiciju, a koju smo danas mogli čuti, postoji i muzika koja nas podiže na jedan viši, duhovni nivo. Muzikom i pjesmom slavimo i hvalimo našeg Tvorca. Kaže Biblija da kada su položeni temelji Zemlji prilikom stvaranja: „Kad pjevahu zajedno zvijezde jutrnje i svi sinovi Božji klikovahu.“ Jov 38:7. Duhovnom muzikom se obraćamo Hristu Spasitelju i na ovom mjestu danas. Muzika je jedan od velikih darova koje je Bog dao čovjeku i jedan je od najvažnijih elemenata u duhovnom programu. Ona je put komunikacije sa Bogom. Baš kao i što je molitva razgovor sa Bogom.
Zato vas i danas pozivam da nastavite sa svojim glasovima slavljenje Gospoda. Svojim programima vi, draga djeco, ukrašavate svoju crkvu. Vjerujem da se Bog raduje kad vas vidi i kad vas čuje ovdje svake subote. Stoga samo naprijed do Isusovog dolaska!
Amin!
Priredio: U.N.
