Uvijek je bila kontroverzna. Bacali su u zatvor ljude koji su je čitali. Ubijali su one koji su je prevodili. Zabranjivali su je i spaljivali oni koji su se plašili njenog uticaja.
Bila je ismijavana, rugali su joj se; osuđivana je i bacana u plamen više od bilo koje druge knjige. Kritičari su napadali njenu autentičnost i vjerodostojnost njenih tvrdnji; proglašavajući događaje i osobe koje spominje običnim mitovima. Ipak, pod kritičkim pogledom naučnih istraživača i arheoloških pronalazaka, njene tvrdnje su potvrđene kao autentične. Svaki put iznova, njeni su kritičari bili prinuđeni da se povuku u pometnji. Ova je knjiga bila u pravu. Kritičari su griješili.
Međutim, kritičari su jednostavno mijenjali svoje stanovište i počinjali su “da pucaju” iz novog ugla. U međuvremenu, naučnici su radili. Arheolozi su nastavili svoja iskopavanja. Pločice ispisane prastarim klinastim pismom ugledale su svjetlost dana, a tvrdnje skovane tako dogmatično od strane pripadnika druge škole “eksperata”, pokazale su se neosnovanima. Stari gradovi i naselja Bliskog Istoka, u svojim slojevima sadrže mnoštvo rukotvorina koje čekaju da posvjedoče o tačnosti ove knjige. Ove rukotvorine, ploče i pergamenti, zajedno i preko sredstava moderne nauke, u tako su mnogo tačaka potvrdili ovu knjigu da su ljudi sa otvorenim umom bili primorani, u najmanju ruku, da razmisle o mogućnosti da iza nje stoji božanska prisutnost.
Postoji neobična, neobjašnjiva fasciniranost ovom knjigom.
Zašto? Da li se na nju gleda kao na predmet koji donosi sreću? Ili postoji neobjašnjiv osjećaj da između njenih korica leži mudrost koja daje značenje putovanju od kolijevke do groba, prozor sa pogledom na porijeklo i sudbinu, vrijeme i vječnost?
Da li postoji osjećaj – iracionalan, čak “praznovjeran” – da je velika Sila koja je stvorila Svemir, nadahnula umove i događaje četrdesetak ljudi koji su pisali ovu knjigu, koja je potvrđena na tako mnogo načina?
I da, ako je to slučaj, može li ona, baš može li, reći nešto nama? Da li među modernim ljudima postoji reakcija na stav da se uspjeh u životu može u potpunosti izmjeriti sticanjem materijalnih dobara, reakcija na pretpostavku da apsolutna istina dolazi jedino iz laboratorije, na ideju da je uzaludan pokušaj da se pronađe smisao tako kompleksnog i sofisticiranog svijeta?
Možda je naš svijet u tolikoj mjeri lišen problema da više nemamo potrebu za nadljudskim vođstvom koje nam je otkriveno preko neke nadahnute knjige… Ili možda život stvarno jeste ono što nam moderni “mudrac” kaže – “noćna mora između dvije vječnosti”, “kazna za zločin rođenja”… Možda ljudska rasa nije ništa više od “planetarnog ekcema” čija je svaka jedinka samo obična “uvećana proteinska molekula”?
Tako su mnogo puta Biblija – i njeno objašnjenje o značenju života – bili opovrgavani, “razotkriveni”. A onda, tvrdoglavo nevoljna da ode sa scene, ona se vraćala. U doba prosvjetiteljstva Volter (Voltaire) je održao predavanje o Bibliji u svom domu u Parizu. Rekao je da je ta stara knjiga, bez sumnje, potpuno prevaziđena i da će samo za sto godina prestati njeno štampanje i upotreba. To je bilo u 18. vijeku. Sto godina nakon ovog Volterovog predavanja, kuća u kojoj je to održano je postala centar za distribuciju ove knjige koju je on otpisao kao zastarjelu. Njegove su riječi skoro zaboravljene, ali se njegova kuća koristi za distribuciju Biblija na mnogobrojnim jezicima do najudaljenijih dijelova planete. Volter je dao neosporan doprinos misli i životu svoga doba, ali da li je moguće da je knjiga koju je proglasio zastarjelom – vječita, značajna u svako doba?
Može li ova drevna knjiga, koja se odupire prolaznosti, imati vrijednost i za nas danas? Da li stvarno ima nešto za reći u naše postmodernističko doba? Da li je vrijedno truda pažljivije ispitivanje činjenica objelodanjenih u proteklim godinama u prilog njene tačnosti i autentičnosti?
“Sve je pismo od Boga dano, i korisno za učenje, za karanje, za popravljanje, za poučavanje u pravdi. Da bude savršen čovjek Božij, za svako dobro djelo pripravljen” 2. Timotiju 3.16,17.
David Marshall “The Battle for the Bible”