Britanski „Daily Mail“ ovih dana ponovo je otvorio staro pitanje: „Ako je evolucija stvarna, zašto još postoje majmuni?“ Njihovi naučnici nude objašnjenja o „razgranatom stablu života“, zajedničkim precima i milionima godina. Međutim, odgovor koji oni smatraju „iznenađujućim“ nije ništa drugo do nova varijacija stare teorije koja stoji u suprotnosti s onim što je ljudskom rodu objavljeno u Svetome Pismu.
Biblijski temelj stvaranja
Knjiga Postanja jasno svjedoči: „Potom reče Bog: neka zemlja pusti iz sebe duše žive po vrstama njihovijem, stoku i sitne životinje i zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem. I bi tako.“ 1. Moj. 1:24. Ovi redovi predstavljaju temelj razumjevanja stvaranja. Dakle, čovjek i životinje nisu izdanci jednog „evolutivnog drveta“, nego su svako po svojoj vrsti stvoreni, i to Božijom riječju, a ne slučajnim procesom.
Sveti tekst posebno naglašava jedinstvenost čovjeka: „I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih.“ (1. Moj. 1:27). Čovjek nije nastao iz nižih stvorenja, već je jedinstveno stvoren na sliku i priliku Tvorca, što ga postavlja iznad svega stvorenog.
Naučna „stabla“ protiv Riječi
Dok naučnici poput profesorke Rut Mejs govore o granama koje su se odvojile i o zajedničkim precima s majmunima, svaka grana tog zamišljenog stabla negira ono što Biblija uči od prvih redova – da je Bog čovjeka postavio za gospodara.
Knjiga Postanja navodi: „Jer Gospod Bog stvori od zemlje sve zvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovede k Adamu da vidi kako će koju nazvati, pa kako Adam nazove koju životinju onako da joj bude ime;“ 1. Moj. 2:19. Čovjek nije slučajna „grana“, nego gospodar. Njemu je data vlast da daje imena, da bude čuvar i upravitelj svega što je Bog stvorio.
Pitanje svrhe i smisla
Zašto postoje i ljudi i majmuni? Odgovor Pisma je jasan: jer je Bog htio da svako stvorenje ima svoje mjesto i svoju svrhu. Nisu svi pozvani da budu „razumni“ kao čovjek. U Knjizi Propovjednika piše: „Sve je učinio da je lijepo u svoje vrijeme” Prop. 3:11. Majmun ima svrhu kao majmun, ptica kao ptica, čovjek kao čovjek. Samo čovjek ima posebnu duhovnu dimenziju – da bude u zajednici sa Stvoriteljem.
Ograničenja ljudske mudrosti
Naučnici vole isticati ljudsku pamet i razvoj, ali Biblija nas opominje: „Gospod zna misli ljudima kako su ništave.“ Ps. 94:11. Čak i kad se ljudski razum uznosi teorijama i „stablima života“, on ne može dokučiti ono što je Bog postavio od postanja. Apostol Pavle opominje: „Kad se građahu mudri, poludješe“ Rim. 1:22. Prava mudrost je u prihvatanju Božije objavljene Istine.
Daily Mail i njegovi sagovornici ponavljaju staru evolutivnu priču: da je čovjek „samo grana“ među drugima. Ali Sveto Pismo svjedoči da čovjek ima posebno mjesto, stvoren s duhovnom odgovornošću, dok majmuni i druga stvorenja postoje jer je tako Bog uredio.
Dakle, prava pouka nije: „Ako je evolucija stvarna, zašto postoje majmuni?“, nego: „Ako je Bog sve stvorio, zašto i dalje sumnjamo u Njegovu riječ?“
Pripremio: Moderator