Postoji priča o jednom Južnoameričkom Indijanskom plemenu koje je jednog dana krenulo na dugačak put. Kolona ljudi kretala se danima kroz džunglu bez većih pauza za odmor. Međutim, u jednom trenutku, bez ikakve najave i posebnog razloga zaustavili su se da se odmore. Napravili su kamp i zaklon od pruća i trske kako bi im odmor bio ugodniji. Zapadnjaci koji su putovali sa njima gledali su začuđeno. Poglavica Indijanaca je objasnio kako je plemenu potreban odmor da bi potom okrijepljeni mogli da nastave svoje putešestvije.
Da li ti dragi čitaoče ovih redova činiš slično? Da li radiš toliko naporno da si zaboravio da zastaneš malo i dušom odmoriš? Da li te prati osjećaj da te tvoj posao i koštanje da preživiš u ovom svijetu tjeraju da radiš bez prestanka?
Sve što je stvorio, Bog je stvorio iz ljubavi i radi ljubavi. Zato je i poruka Božjeg čina stvaranja – poruka Božje ljubavi čovjeku. Zašto je Bog čovjeku posvetio baš sedmi dan – Subotu, a ne neki drugi dan u sedmici?