Adventisti Čikago

Sneg, zima i ljubav

Pitam jednog mog poznanika, pre neki dan, šta misli o ovim velikim hladnoćama i obilnim snežnim padavinama koje su pogodile Evropu. Kaže on meni kako ga to uopšte ne zanima jer nema nikakve koristi razmišljati o tome, i dodaje kako je oduvek bilo hladnoće i puno snega u Istočnoj Evropi, da on dobro pamti (a ima preko 80 godina) velike snegove i hladnoće.

I u pravu je (barem kada je u pitanju istorija padavina). Oduvek su se, periodično, pojavljivali veliki snegovi i jake hladnoće u tom delu sveta. Pa šta je onda pogrešno, i otkud više od 500 žrtava ovog kijameta širom Evrope? Mnoga sela, pa čak i neki manji gradovi, odsečeni su od ostatka civilizacije. Ljudi umiru od hladnoće, ali postoje i drugi uzroci.

Ja sam, ipak, uzeo vremena da malo razmislim o ovome, jer me ljudska nevolja, ma kakva bila, uvek natera na razmišljanje, posebno ako pogodi veći deo stanovništva. Pre više decenija, ljudi su bili manje pokretljiviji, bilo je relativno malo motorizovanih prevoznih sredstava, ljudi su uglavnom živeli od zemljoradnje i pratili cikluse u prirodi. Znali su (po samo njima poznatim signalima u prirodi), da li će zima biti jaka ili blaga i u skladu sa tim su se i pripremali (hrana, drva, poslovi). Imali su sve što im je bilo potrebno za preživljavanje u takvim uslovima.

Danas su ljudi mnogo pokretljiviji, a samim tim i ranjiviji. Zavise mnogo od svojih motornih vozila, od prodavnica za hranu, od električne struje ili prirodnog gasa za grejanje, itd. A muka ih pogodi kada zbog zatrpanih puteva ne mogu u prodavnicu po hleb, kada kablovi za električnu struju budu prekinuti zbog težine snega i leda na njima. Kada se porodice nađu u situaciji da zbog svega toga ostanu bez hrane i grejanja u svojim kućama.

Danas je mnogo više starih ljudi koji žive sami i niko ne brine o njima. Nema ko da im naloži vatru, ili upali grejanje, da im donese ili pripremi hranu. Isto tako veliki je broj i beskućnika koji su prisiljeni da se sele od jedne do druge javne čekaonice u želji da se zagreju. Mnogi od njih žive u napuštenim objektima gde nemaju mogućnosti da se zagreju, i zato je veliki broj smrtnih slučajeva među ovim grupama. Međutim, postoji još jedan razlog – nema dovoljno ljubavi! Ali, dozvolite mi da se ovim pozabavim malo kasnije.

Francuska ministarka zdravlja je izazvala lavinu reakcija kada je beskućnicima preporučila da, zbog veoma hladnog vremena ne izlaze napolje i ostanu u kući.  Svojom izjavom, podsetila me je na još jednu Francuskinju (bila je Austrijanka ali Francuska kraljica), Mariju Antoanetu koja je na saznanje da se narod buni zato što nema hleba odgovorila: „Pa neka jedu kolače.“ Toliko o razumevanju potreba onih koji su oko nas.

Da se vratimo ovoj zimi i ljubavi, kao što sam i obećao. U Novom Sadu je pokrenuta akcija „Pokucajte na vrata svojih suseda“, koja poziva na solidarnost. Sneg i led su otežali kretanje, posebno starijim i nemoćnim osobama, zbog čega im je potrebna pomoć, u nabavci hrane, lekova, i drugih potrepština, možda čišćenja snega ispred kuće, ili pomoći oko grejanja, itd. Solidarnost je prisutna u našem društvu, ali dolazi do izražaja tek u vanrednim situacijama kao što je ova.

Sociolog na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu, Srđan Šljukić objašnjava: „Kriza može da bude izazov i kad se solidarnost pokazuje, a ne samo nešto što uslovljava njenu eroziju. Problem je u tome što je čitav ekonomski sistem i ne samo to, već ono što dominira u društvu i preko medija, i što ide kroz političku sferu i druge sfere takođe usmereno, pre svega, na forsiranje jednog izrazitog individualizma, tržišno orijentisanog, koji se vrlo često graniči sa sebičnošću.“

Definicija solidarnosti objašnjava da je to povezanost i uzajamna saradnja ili pomoć pojedinaca, grupa kao i većih skupina, posebno u uslovima pojave teških životnih situacija ili prirodnih katastrofa. To je moralna pojava kojom se izražava opšti stav humanosti, razumevanja i uzajamnosti – drugim rečima, ljubavi.

Sveto pismo proriče da će „ljubav mnogih ohladneti“ u poslednje vreme. I svedoci smo toga, na žalost, sve više. Međutim, bez obzira na stavove većine, pojedinac bi trebalo da bude pokrenut potrebom svog bližnjeg i ako je u mogućnosti, da joj udovolji. Pomoći svom bližnjem tako što ćete žrtvovati deo svoga vremena, ne zahteva vaša novčana sredstva osim malo vašeg napora i dobre volje. Ne dozvolite da vas vaša mrzovolja, lenjost, ravnodušnost ili nešto četvrto spreči da pomognete onima koji su u potrebi i nevolji.

Sveto pismo kaže:„Jer koji zna dobro činiti i ne čini, greh mu je.“ Jakov 4:17. I zatim:„A dobro činiti da nam se ne dosadi; jer ćemo u svoje vreme požnjeti ako se ne umorimo. Zato dakle dok imamo vremena da činimo dobro svakome, a osobito onima koji su s nama u veri.“ Galatima 6:9.10.

Jedna, meni draga osoba, našla se u velikom problemu. Suprug joj je operisan, dijabetičar, nepokretan, sa ranama na leđima zbog dugog ležanja, majka joj je umrla u tom periodu, itd. Sve muka na nevolju. Kada joj je suprug prenet iz bolnice na kućno lečenje, imala je problem da ga podigne iz kreveta do toaleta ili kada ga presvlači, pere itd. Pri ruci za pomoć se našao prvi sused, mlađi čovek, u svojim četrdesetim. Njegov otac, nikada nije dobro živeo sa ovim parom jer ih je uvek namerno provocirao svojim ponašanjem. Trudio se da im zagorča život na različite načine, onako kako to samo komšije znaju i umeju. Međutim, ovaj bračni par, a posebno supruga, trudili su se uvek da pokažu hrišćanstvo na delu – „ljubite neprijatelje svoje, i blagosiljajte one koji vas kunu.“ Ovaj mladić je to posmatrao. Prošle su godine, sused koji je pravio probleme je umro, a njegov sin je nastavio sa svojom porodicom da živi u istoj kući. Međutim, od njega, ovaj bračni par, nikada nije doživljavao nikakve probleme.

Kada je tog dana, ovaj mladi čovek, došao da pomogne svojoj susetki oko njenog supruga, ona mu se zahvalila sa suzama u očima. On joj je samo kazao: „Dobro si sejala, dobro sada žanješ!“ Njeno strpljenje i ljubav koju je neprestano pokazivala čak i kada je bila vređana i psovana od strane njegovog oca, ostavilo je traga na ovom čoveku koji je uvek pri ruci kada joj treba pomoć u bilo koje doba dana ili noći.

„I ne malaksavajmo čineći dobro; jer ćemo u svoje vreme žnjeti – ako ne klonemo.“ Galatima 6:9.

Propovednik Milenko Tanurdžić

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit