Adventisti Čikago

Skupoceno zrno bisera

Blagoslove spasonosne ljubavi Božje naš Spasitelj je uporedio sa dragocenim biserom. Svoju pouku On je ilustrovao parabolom o trgovcu koji traži pravi biser, koji ”kad nađe jedno mnogocijeno zrno bisera, otide i prodade sve što imaše i kupi ga.” (Mat. 13,46). Dragoceno zrno bisera predstavlja samog Hrista. U Njemu je otelovljena sva slava Njegovog Oca – puna Božanstva. On je sjaj Očeve slave, izraz Njegovog lika. Uzvišene osobine Božje ispoljene su u Njegovom karakteru. Svaka stranica Svetih spisa blista Njegovom svetlošću. Hristova pravda, poput čistog belog bisera, nema na sebi nikakve mane ni mrlje. Nema ljudske ruke koja bi mogla da poboljša tako velike i dragocene darove Božje kao što je biser. Ti darovi su besprekorni. Međutim, u Hristu, ”je sve blago premudrosti i razuma sakriveno” (Kol. 2,3). On ”nam posta premudrost od Boga i pravda i osvećenje i izbavljenje” (1.Kor. 1,30). Sve što može da zadovolji potrebe i težnje ljudske duše, i za ovaj svet i za onaj koji će doći, nalazi se u Hristu. Naš Iskupitelj predstavlja tako dragocen biser da sve drugo kad se uporedi s Njim gubi vrednost.

Hristos je svojima došao ”i svoji Ga ne primiše”, ”I vidjelo (od Boga poslano) svijetli u tami (ovoga sveta) i tama ga ne obuze” (Jovan 1,11.5). Ali svi ipak nisu bili nezainteresovani i ravnodušni prema Daru koji je nebo poslalo ljudima. Trgovac u priči prikazuje one koji iskreno teže za istinom. U raznim narodima sveta bilo je ozbiljnih i misaonih ljudi koji su u pisanim delima, znanosti i religijama neznabožačkih naroda tragali za nečim što bi im moglo poslužiti kao duhovno blago. Pa i među samim Jevrejima bilo je takvih koji su čeznuli za onim što dotada nisu imali. Nezadovoljni formalnom religijom, čeznuli su za nečim duhovnijim i uzvišenijim. U ove – između Jevreja, – pored ostalih, spadaju učenici koje je Isus izabrao; a između neznabožaca; rimski kapetan Kornelije i dvoranin iz Etiopije. Oni su čežnjivo i uz najusurnije molitve tražili svetlost koju samo nebo može dati; i kad im je Hristos bio otkriven radosno su Ga primili.

U paraboli biser se ne prikazuje kao dar. Trgovac ga je kupio, s tim što je prethodno morao da rasproda sve što je imao. Mnogi se zato pitaju šta bi ovo trebalo da znači, pošto je Hristos u Svetim spisima prikazan kao dar. On zaista predstavlja dar, ali samo za one koji Mu za uzvrat predaju sebe, svoje telo, dušu i duh, i to bez ikakve rezerve. Mi moramo sebe dati Hristu i živeti životom dobrovoljne poslušnosti Njegovim zahtevima. Sve što jesmo, svi talenti i sposobnosti koje imamo – sve to pripada Gospodu i treba da bude posvećeno Njegovoj službi. Kad se na taj način potpuno predamo Njemu, Hristos, zajedno sa svim blagom koje samo nebo može dati, daje nam sebe. Na taj način mi zaista stičemo dragoceni biser.

Spasenje je za nas Božji dar, a ipak je ovde prikazano kao nešto što treba kupiti i platiti. Na tržištu kojim upravlja božanska milost, u Svetim spisima Božje Reči, dragoceni biser prikazan je kao nešto što se može kupiti bez novca i bez cene. Na tom tržištu nebeska dobra može da dobije svako. Riznica dragulja istina otvorena je za sve. ”Gle, dadoh pred tobom vrata otvorena”, kaže Gospod, ”i niko ih ne može zatvoriti.” Na tim vratima nema stražara s mačem. Glasovi i iznutra i s vrata odzvanjaju jednoglasno: ”Dođi!” Glas Spasitelja usrdno i ljupko poziva: ”Savjetujem te da kupiš u mene zlata žeženog u ognju, da se obogatiš” (Otkr. 3,8.18).

Hristovo Jevanđelje je blagoslov koji svi mogu imati. Najsiromašniji mogu da steknu spasenje isto tako kao i najbogatiji; jer se to ne može kupiti nikakvim ovozemaljskim bogatstvom, već samo dobrovoljnom poslušnošću i pristankom da sebe predamo Hristu kao Njegovu otkupljenju svojinu. Čak i najviše obrazovanje samo po sebi ne može čoveka dovesti bliže Bogu. Fariseji su imali sva i ovozemaljska i duhovna preimućstva i oholo su se hvalisali: ”Bogat sam i obogatio sam se, i ništa ne potrebujem”, a ipak je svaki od njih bio ”nesrećan, i nevoljan, i siromah,i slijep i go” (Otkr.3,17). Hristos im je ponudio dragocen biser, ali oni to prezreše, zbog čega im je On i rekao: ”Zaista vam kažem da će carinici i bludnice prije vas ući u carstvo Božije” (Mat.21,31). Mi nismo u stanju da spasenje svoje duše zaslužimo, ali moramo za tim težiti sa takvim interesovanjem i istrajnošću kao da smo spremni da sve na svetu damo za to.

Moramo tražiti dragoceni biser, ali ne na tržištima ili licitacijama ovog sveta, niti pak na ovozemaljski način. Cenu tog bisera ne možemo platiti ni srebrom ni zlatom, jer i to sve pripada Bogu. Odbacite ideju da bilo kakvim zemaljskim ili duhovnim preimućstvima možete obezbediti spasenje svojoj duši. Bog traži od vas dobrovoljnu poslušnost. On vas poziva da odbacite svoje grehe. ”Koji pobijedi”, kaže Hristos, ”daću mu da sjedne sa mnom na prijestolu mojemu kao što i ja pobijedih i sjedoh s Ocem svojim na prijestolu njegovu” (Otkr.3,21).

Ima ljudi koji izgledaju kao da neprestano traže nebeski biser. Ali i pored toga, oni nikada ne napuštaju sasvim svoje rđave navike. Oni ne umiru sebi i sopstvenom ”ja”, da bi Hristos mogao da živi u njima. Stoga oni nikada i ne nalaze dragoceni biser. Oni u svom srcu nisu pobedili nesveto slavoljublje ni ljubav prema uživanjima i privlačnostima ovog sveta. Oni nisu spremni da uzmu krst i da idu za Hristom putem samoodricanja i žrtve. Skoro hrišćani, ali ne sasvim – oni izgledaju sasvim blizu carstva nebeskog, ali ipak ne mogu da uđu u njega. Skoro, ali ne sasvim spasen, znači ne skoro nego sasvim izgubljen.

Parabola o trgovcu koji traži dragoceni biser ima dvostruko značenje. Ona se može primeniti ne samo na ljude koji traže carstvo nebesko već i na Hrista koji traži svoje izgubljeno nasledstvo. Hristos je, kao nebeski trgovac, tražeći ”dobra bisera”, u izgubljenom rodu ljudskom video biser od velike vrednosti. Video je da za čoveka, iako je grehom uprljan i upropašćen, ipak još uvek postoji mogućnost iskupljenja. Srca koja su bila poprište borbe sa sobom i koja su oslobođena silom ljubavi, dragocenija su Iskupitelju od onih koji nikada nisu pali. Bog ljude ne gleda kao bezvredne, unižene i nedostojne, već ih u Hristu gleda onakvim kakvi oni mogu postati zahvaljujući Njegovoj spasonosnoj i iskupljujućoj ljubavi. On je sva neizmerna blaga vasione žrtvovao (ostavio) da bi kupio ovaj biser. I Hristos, našavši ga, ponovo ga je stavio kao najlepši ukras na svoju carsku krunu. ”Jer će se kamenje u vijencu podignuti u zemlji njegovoj.” (Zah.9,16). ”Ti ćeš mi biti blago, veli Gospod nad vojskama, u onaj dan kad ja učinim” (Mal.3,17).

Hristos, kao dragoceni biser, i naša privilegija da to nebesko blago posedujemo, biće tema kojom ćemo se najviše baviti. Samo Duh Sveti može ljudima da otkrije vrednost ovog dragocenog bisera. Vreme u koje On svojom silom deluje na srce upravo je ono vreme kad se ovaj nebeski dar u naročitom smislu traži i nalazi. U danima Hristovim mnogi su slušali Jevanđelje, ali je njihov um slušanjem lažnih učenja bio pomračen do te mere da u skromnom učitelju iz Galileje nisu mogli da prepoznaju Božjeg poslanika. Ali po Hristovom vaznesenju na nebo, Njegovo ustoličenje u carstvu posredničke misije za ljudski rod bilo je obeleženo izlivom Svetoga Duha na dan Pedesetnice. Hristovi svedoci tada su neustrašivo razglašavali silu i moć vaskrslog Spasitelja. Svetlost poslata sa neba prodirala je u zamračene duhove onih koji su bili obmanuti od strane Hristovih neprijatelja. I sad su i oni bili u stanju da Ga vide kao Onoga koga ”Bog desnicom svojom uzvisi za poglavara i spasa, da da Izrailju pokajanje i oproštenje grijeha” (Djela 5,31). Videli su Ga okružena nebeskom slavom, i spremnog da neizmernim bogatstvima svoje ruke obdari sve one koji prestanu sa pobunom protiv Njega.

Kad su apostoli istakli slavu Hristovu kao slavu Jedinorodnoga od Oca, tri hiljade ljudi bili su osvedočeni. Oni su sebe videli onakvim kakvi su zaista i bili – grešnim i opoganjenim, a u Hristu su prepoznali svog najvećeg prijatelja i Spasitelja. Hristos je bio uzdizan i proslavljen silom Duha Svetoga koji je počivao na ljudima. Verom su tada ovi vernici gledali Hrista kao Onoga koji je podneo poniženje, patnje i smrt da oni ne bi bili prepušteni propasti i smrti, nego da imaju večni život. Otkrivenjem o Hristu, Duh Sveti im je pružio i realnu predstavu o Njegovoj sili i Veličanstvu, i oni ispružiše svoje ruke prema Njemu i rekoše: ”Verujem!”

Tada je radosna vest o vaskrslom Spasitelju pronesena do najudaljenijih granica tada poznatog sveta. Zajednica je doživela da samo posmatra kako joj obraćeni prilaze sa svih strana. Vernici su bili zaista obraćeni. Grešnici se u traženju dragocenog bisera ujediniše sa hrišćanima. Tada se zaista ispunilo proročanstvo: ”I najslabiji među njima biće kao David, a dom Davidov kao anđeo Gospodnji pred njima” (Zah.12,8). Svaki hrišćanin je u svome bratu video dobrotu i ljubav sličnu dobroti i ljubavi Božjoj. Jedan interes je preovladao, jedan jedini cilj je potisnuo sve druge, i sva srca zakucaše u punom skladu. Jedina ambicija i težnja vernika bila je da im karakter bude sličan Hristovom i da doprinesu širenju Njegovog carstva na ovom svetu. ”A u naroda, koji vjerova, bješe jedno srce i jedna duša… I apostoli s velikom silom svjedočahu za vaskrsenije Gospoda Isusa Hrista i blagodat velika bješe sa svima njima” (Djela 4,32,33). Duh Hristov nadahnuo je novim životom svekoliko mnoštvo vernika, jer su zaista pronašli dragoceni biser.

Ovi prizori treba da se ponove, i to sa još većom silom. Izliv Svetog Duha na dan Pedesetnice bio je dažd rani; ali će pozni dažd biti još obilniji. Božji Duh očekuje da Ga tražimo i primimo. Zahvaljujući sili Svetog Duha Hristos će ponovo biti otkriven u svojoj slavi i potpunosti. Ljudi će, upoznavši vrednost dragocenog bisera, moći zajedno s apostolom Pavlom da kažu: No što mi bješe dobitak ono primih za štetu Hrista radi. Jer sve držim za štetu prema prevažnome poznanju Hrista Isusa Gospoda svojega, kojega radi sve ostavih, i držim sve da su trice, samo da Hrista dobijem (Filib.3,7.8).

Elen G. Vajt: Hristove očigledne pouke 

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit