Olimpijada je globalno sportsko takmičenje koje se održava svake četiri godine i okuplja vrhunske sportiste iz cijelog svijeta. Postoje Ljetnje i Zimske Olimpijske igre, koje se naizmjenično održavaju svake dvije godine. Olimpijada, kao manifestacija, ne predstavlja samo sport, već okupljanje naroda, slavljenje zajedništva, poštovanje i uzornost.
Otvaranje Igara je nešto što su mnogi nekada sa radošću pratili. Oni srećniji uživo, a neki putem TV ekrana. Parada najboljih sportista mnogih naroda i nacija. Šarenilo državnih zastava, ali i svih ljudskih rasa i vjera. Krunisano olimpijskim ognjem.
Nema više toga…
Danas u Parizu, nekadašnjem centru evropske kulture imamo promociju razvrata, bluda, ruganja, pederastije… bruka i sramota. Čak ni tradicionalna Olimpijska vatra i nije vatra, već balon sa “električnim plamenom”. To je u stvari „jak protok svjetlosti“ projektovan LED diodama na „vodeni oblak“.
Muškarci se takmiče međusobno sa ženama i još ih biju u bokserskim ringovima. Na kraju ih ti tzv. „borci za ravnopravnost“ za to nagrađuju medaljom. Opis kaže da je Olimpijada najveći i najprestižniji sportski događaj na svijetu. Da li je? Namjerno sam izostavio ono „međunarodni“. A kako može i biti kada zemlji koja je po površini najveća na svijetu organizatori brane da se takmiče. Ruski takmičari i takmičarke nisu dobrodošli u Francusku. Ne ulazim u politiku, samo laički analiziram i u svoje lično ime govorim.
Dijaboličnost, razvrat i boleština na otvaranju Igara. Ruganje Hristu. Olimpijada je postala činjenično najveća svjetska platforma za promovisanje svega onoga što nisu normalne vrijednosti. Makar ja tako mislim. Takođe, Evrovizija kao muzički festival odavno je izgubljena. Cilj ovakvog djelovanja je apsolutno sve učiniti relativnim. Izbrisati porodične vrijednosti, hrišćansko nasljeđe, kako bi mogli bez osude, tuđe i vlastite, utonuti u degeneraciju i razvrat. Djecu nam truju na svakom koraku. Da li sam ožalošćen i razočaran? Naravno! Da li sam iznenađen? Nisam. Mi, hrišćani trebamo biti spremni na sve ovo. Znate u našem narodu, postoji izreka: „đavo dođe po svoje, prije ili kasnije“. Izgleda je došao i po Olimpijadu.
Priznajem. Ništa od toga nisam pratio. Ni otvaranje, a još manje ću zatvaranje. Pogledao sam par snimaka na Iks platformi, da bih bio upućen u ono što se dešava oko nas. Odgledao sam finalni teniski meč Novaka Đokovića, i dva susreta srpskih košarkaša sa američkim timom. Vjerovatno ću da odgledam finale srpskih vaterpolista koji se bore za zlato u nedjelju ujutro. Ne reklamiram. Meč je u 7 sati ujutro po našem lokalnom vremenu. Ako se pitate… 🙂
Zar da se stidim?
Ipak, ne sjedimo svi po strani. Ne ćute svi na perverziju iznad svih perverzija, ima i onih koji neće aplaudirati navodnoj transrodnoj jednakosti, tzv. fluidnosti ljudskih polova i prividnoj slobodi. Ako se ja stidim Hrista, onda šta ću danas u crkvi? Apostol Pavle je zapisao u Rimljanima 1:16: „Jer se ne stidim jevanđelja Hristova; jer je sila Božija na spasenje svakome koji vjeruje…” Nije moj cilj da se ovi zabludjeli ljudi osude. A kako bih? I ja sam grešan! Ali ne želim da prihvatim ni da se postidim zato što vjerujem u, kako neki za Hristov put kažu: “retrogradno, srednjevjekovno, prevaziđeno i staro”. Naprotiv, ja želim da se ponosim što želim da budem Hristov sljedbenik!
Zbog poziva u Hristu
Kada govorimo o ponosu kao Hristovi sljedbenici, prvo treba da razumijemo veličinu poziva koji smo primili. Efescima 4:1 biblijski stih nas poziva: „Molim vas dakle ja sužanj u Gospodu, da se vladate kao što prilikuje vašemu zvanju u koje ste pozvani“ Biti pozvan da slijedimo Hrista znači biti pozvan u božansku svrhu i misiju. Nismo samo članovi neke religije; mi smo dio Božijeg plana za spasenje svijeta.
Zbog prisustva Božijeg Duha
Kao Hristovi sljedbenici, primamo Duha Svetoga koji nas vodi, tješi i osnažuje. Kako piše u Rimljanima 8:16, „Ovaj duh svjedoči našemu duhu da smo djeca Božija.“ Ovo je nevjerovatna privilegija i razlog za ponos i pouzdanje. Duh Sveti nas snaži da živimo u skladu sa Božijom voljom iskazanom kroz Njegove Zapovijesti, i pomaže nam da budemo svjetlo u današnjem svijetu tame.
Ponos na Hristovu ljubav
Hristova ljubav je naš temelj i snaga. U 1. Jovanovoj 4:9-10 piše: „U tome se pokaza ljubav Božija prema nama što je Bog Sina svojega Jedinorodnoga poslao u svijet da živimo Njime. U tome je ljubav, ne što mi zavoljesmo Boga, nego što On zavolje nas, i posla Sina svojega, kao žrtvu pomirenja za grijehe naše. “. Hristova ljubav nas čini vrijednima i daje nam smisao. Kada razumijemo koliko smo voljeni, kako da ne budemo ponosni na to.
Zbog poziva na svetost
Biti Hristov sljedbenik znači poziv na svetost. U 1. Petrovoj 1:15-16 piše: „Nego po Svetome koji vas je pozvao, budite i sami sveti u svemu življenju. Jer je napisano: Budite sveti, jer sam ja svet.“. Ovaj poziv na svetost je poziv da živimo život normalnog čeljadeta, koji odražava Božiju prirodu i karakter.
Radi nade u vječni život
Kao Hristovi sledbenici, imamo nadu u vječni život. U 1. Jovanovoj 5:11-12 piše: „I ovo je svjedočanstvo da nam je Bog dao život vječni; i ovaj život je u Sinu njegovom. Onaj koji ima Sina ima život; ko nema Sina Božijega nema života.“ Naša vjera u Hrista donosi nadu i sigurnost u vječni život sa Bogom.
Zbog misije i službe
Kao Hristovi sljedbenici, pozvani smo da služimo drugima i širimo Hristovu ljubav. U Mateju 5:14-16, Isus kaže: „Vi ste vidjelo svijetu; ne može se grad sakriti kad na gori stoji. Niti se užiže svijeća i meće pod sud nego na svijećnjak, te svijetli svima koji su u kući. Tako da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima, da vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima.“
Novak
I na kraju Novak Đoković. Ne želim da ga idealizujem, ali moram da ga pomenem. Poput nekog ekranizovanog egzorciste, istjerivača đavola, čovjek izlazi na teren, bivšeg „grada svjetlosti“, ne stideći se krsta kao većinskog simbola hrišćanstva. U njemu, poput nekih javnih komentara, nisam prepoznao simbol poznatog srpskog inata, već samo hrišćanskog ponosa. Na ovoj, po mnogo čemu moralno propaloj Olimpijadi, Novak je došao skromno i uzeo svoje jedino nedostajaće sportsko priznanje, zlatnu medalju. A svoju novčanu nagradu od oko $200.000 u cjelosti je donirao u humanitarne svrhe.
Hristofobična Olimpijada sa svojim paganskim duhovima i idolima bačena je na koljena od strane jednog čovjeka koji vjeruje da je na strani Istine. Novak je uzviknuo „Bog je veliki! Bog je veliki!“ i to samo nekoliko trenutaka nakon što je završena himna „Bože Pravde“ započeta riječima: „Bože pravde, ti što spase od propasti dosad nas, čuj i odsad naše glase i od sad nam budi spas.“
Gospod s nama!
Amin!
Priprema: U.N.
Fotografija: AP Photo/Louise Delmotte
