»Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje. I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put vječni.« (Psalam 139,23.24)
Pokajanje je svjesna odluka da se okrećete od svojih loših navika, ali i izbora, te prihvatate Božju volju u svoj život. Molitva pokajanja vam u tome može pomoći. Ona nam daje svu potrebnu snagu za promjenom.
Preduslov je deklarativna odluka kao mjera. Ne možete istovremeno hodati ka sjeveru i jugu. Leđa vam moraju biti okrenuta u jednom ili drugom pravcu. Pokajanje je inicijativa kojom prestajete da radite po sopstvenom, dok istovremeno dopuštate Bogu da vaš život ispuni svojim planovima i namjerama.
Pokajanje je prvi korak u spasenju. Zapravo je nemoguće primiti spasenje od Boga bez pokajanja.
Hristos je spreman da nas oslobodi grijeha, ali On ne želi da prisiljava volju; a ako je upornim prestupom sama volja naklonjena zlu, a mi ne želimo da budemo oslobođeni, ili ne želimo da prihvatimo Njegovu blagodat, šta On onda može da učini? Mi smo svojim odlučnim odbijanjem Njegove ljubavi uništili sami sebe. »Evo sad je vrijeme najbolje, evo sad je dan spasenja.« »Danas ako glas Njegov čujete, ne budite drvenastih srca.« (2. Korinćanima 6,2; Jevrejima 3,7.8). »Čovjek gleda što je na očima, a Gospod gleda na srce«, na ljudsko srce sa njegovim oprečnim osjećanjima radosti i žalosti; kolebljivo srce koje luta, koje je mjesto prebivanja nečistote i obmane (1. Samuilova 16,7). On zna njegove pobude, njegove prave namjere i ciljeve. Pristupite Isusu sa svojom ukaljanom dušom, takvom kakva jeste. Otvorite, kao i psalmista, njene odaje oku koje sve vidi, i uzviknite: »Okušaj me, Bože, i poznaj srce moje, ispitaj me, i poznaj pomisli moje. I vidi jesam li na zlu putu, i vodi me na put vječni.« (Psalam 139,23.24)
Mnogi prihvataju neku intelektualnu religiju, neki oblik pobožnosti, iako srce nije očišćeno. Neka vaša molitva bude: »Učini mi, Bože, čisto srce, i duh prav ponovi u meni.« (Psalam 51,10). Pošteno postupajte prema svojoj duši. Budite veoma ozbiljni, veoma istrajni, kao da je vaš prolazni život u opasnosti. To je važno pitanje koje treba riješiti između Boga i vaše duše, koja će se tako pripremiti za vječnosti. Prividna nada, i ništa više, potvrdiće vašu propast.
Proučavajte Božju riječ sa molitvom. Ta Riječ, u Božjem zakonu i Hristovom životu, iznosi pred vas velika načela svetosti, bez njih »niko neće vidjeti Gospoda«. (Jevrejima 12,14). Ona vas uvjerava u grijeh; ona jasno otkriva put spasenja. Slušajte je kao Božji glas koji govori vašoj duši.
Kada uviđate grozotu grijeha, kada sagledavate svoje stvarno stanje, nemojte se prepustiti očajanju. Hristos je došao da spase grešnike. Mi ne moramo da pomirimo Boga sa sobom, već o, čudesna ljubavi – Bog u Hristu »svijet pomiri sa sobom«. (2. Korinćanima 5,19). On svojom nježnom ljubavlju pokušava da zadobije srca svoje zabludjele djece. Nijedan zemaljski roditelj ne može da bude toliko strpljiv prema grijesima i pogreškama svoje djece, kao Bog prema onima koje želi da spasi. Niko nježnije ne može da moli prijestupnika. Nijedne ljudske usne nisu uputile nježnije preklinjanje zalutalom, nego što je On to učinio. Sva Njegova obećanja, Njegove opomene, u stvari su samo šapat neiskazane ljubavi. Kada sotona prilazi da vam kaže da ste veliki grešnik, podignite pogled svome Iskupitelju i govorite o Njegovim zaslugama. Pogled na Njegove zasluge, pomoći će vam. Priznajte svoj grijeh, i recite neprijatelju »da Hristos Isus dođe na svijet da spasi grešnike« (1. Timotiju 1,15) i da možete biti spaseni Njegovom ljubavlju koja nema premca. Isus je Simonu postavio jedno pitanje koje se odnosilo na dva dužnika. Jedan je svom gospodaru dugovao jednu manju svotu, a drugi veoma veliku sumu, ali obojici je bio oprošten dug, pa je Hristos očekivao od Simona da odgovori koji će od dužnika najviše voljeti svog gospodara. Simon je odgovorio: »Onaj kome najviše pokloni.« (Luka 7,43). Mi smo bili veliki grešnici, ali Hristos je umro da bi nama moglo biti oprošteno. Zasluge Njegove žrtve dovoljne su da za nas budu iznesene Ocu. Onima kojima je On najviše oprostio, najviše će Ga voleti i najbliže stajati Njegovom prijestolu i veličati Njega, Njegovu veliku ljubav i beskrajnu žrtvu. Kada najpotpunije shvatimo Božju ljubav, onda ćemo najbolje razumjeti svu poročnost grijeha. Kada sagledamo dužinu lanca koji je spušten za nas, kada tek djelimično shvatimo beskrajnu žrtvu koju je Hristos učinio za nas, tada će nježnost i pokajanje omekšati srce.
Tekst: Moderator/Put Hristu
Fotografija: Unsplash
