Ove sedmice sam nekoliko puta bio suočen sa žaljenjem zbog dešavanja na Bliskom istoku. Situacija je uistinu teška i loša. Stotine mrtvih među kojima je dosta žena i djece. Naravno, kao i u svemu, i ovdje postoji politiziranje ovih događaja među određenim grupacijama ljudi i na određenim prostorima. Ali bez obzira na sve to, niko ne može da negira negativnost i grozotu svakog rata, pa i ovog. Dok sam o tome razmišljao, sjetio sam se nekih ljudi i njihovih ideja koji su jedinstveno u istoriji govorili o rješenju problema među narodima bez ratnih dejstava. No prije govora o njima, par riječi o akciji i adaptaciji. Akcija – ljudi na ovim prostorima, a i šire, su navikli da svoje lične nesuglasice rješavaju grubošću i nasiljem. Uopšteno se vjeruje da svaka promjena traži sukob, nerijetko više nego samo verbalni. Tome su naučena i naša djeca i mladi koji svoju kreativnost izražavaju uz bučno i nasilno protestvovanje ili zabavljanje. A kada se nesuglasice tiču veće grupe ljudi raste i potreba za intenzitetom nasilja. Kada dođe do sukoba mišljenja između naroda i država, „normalno“ je očekivati upotrebu ratne sile.
Adaptacija – takvo ponašanje se uglavnom očekuje, podrazumijeva i opravdava; popularno je nazvano idejom pravednog rata, ratovanjem za neke više ideje u kome cilj opravdava sredstva. U trenutku kada određena religija dobije podršku države često se formira i koncept svetog rata, u kome je učešće ne samo poželjno nego i blagosloveno: krstaški radovi i moderni džihadi.
I vjerovatno pomišljamo kako uopšte drugačije riješiti problem? Postoji li alternativa? Isus iz Nazareta, koga milioni smatraju utjelovljenim Bogom, dao je princip, koga na žalost ni mnogi od onih koji se izjašnjavaju (i koji su se izjašnjavali) kao njegovi sledbenici ne prihvataju (i nisu usvojili): ako te ko udari po desnom obrazu, okreni mu i lijevi; ili: ljubite neprijatelje svoje, blagosiljajte one koji vas kunu, činite dobro onima koji na vas mrze i molite se Bogu za one koji vas gone. Kako uzvišen poziv! Kako je slabo našao mjesta među praksom i onih koji su se zvali njegovim imenom! Na veliku žalost.
Sa druge strane, jedan od rijetkih političkih vođa koji je dokazao vrijednost Isusovog principa, a nije bio (bar ne deklarativno) njegov sledbenik je Mohandas Karamčand Gandi, poznatiji kao Mahatma Gandi. Osnovni koncept na koji je on pozvao stanovnike kolonizovane indije bili su nenasilna revolucija i pasivni otpor (satyagraha). Iako se ne može negirati uticaj hinduističkih ideja, Gandi osnovu za svoj način otpora nalazi u djelima Lava Tolstoja i Henrija Dejvida Toroa (naročito u djelima u kojima ovaj piše o Hristovim učenjima). Iako je proteklo dosta vremena, Gandi je izborio nezavisnost Indije bez rata sa kolonizatorima.
Tako praksa i istorija pokazuje da riječi Isusa iz Nazareta imaju vrijednost i silu pri rješavanju konflikta među ljudima. I dok ih ne iskusimo u svom ličnom životu, teško ćemo povjerovati da one mogu da donese neku promjenu na globalnom nivou.
Stanić R. Želimir
Tekst: www.adventisti-bih.com