Adventisti Čikago

Jer gdje je vaše blago, ondje će biti i srce vaše

Jedna od zabrinjavajućih karakteristika vremena u kojem živimo je duboka kriza rasuđivanja. Kao da više nismo sposobni da jasno uočimo koje su istinske vrijednosti života i šta je u našem životu zaista važno a šta nije. Potpuno zbunjeni mi često donosimo kobne odluke žrtvujući dragocjeno vrijeme koje nam je dato na ovoj zemlji. Pritom ignorišući realnost, da svako od nas ima „ograničen rok upotrebe“.

U propovjedi na gori Isus namjerava da otkloni svaku nedoumicu. On očekuje od svojih učenika, građana carstva Božijeg, da jasno razumiju istinske vrijednosti života i da ih sa najvećom revnošću slijede. Isus krajnje ozbiljno upozorava svoje učenike da njihov život zavisi od toga. Na kraju svoje propovjedi On tvrdi da će svi oni koji slušaju Njegove riječi i izvršavaju ih, biti sigurni; njihovi životi biće utvrđeni na čvrstom tlu i nikakva nepogoda neće im nauditi. Ali životi onih koji samo slušaju Njegove riječi, a ne izvršavaju ih, propašće.

“Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rđa kvari, i gdje lupeži potkopavaju i kradu” – Isus upozorava okupljeni narod. Zašto se Isus obraća baš ovim riječima narodu koji je najvećim dijelom bio veoma siromašan, živeći od danas do sutra? Upravo zato što On zna da su ljudska bića sklona pohlepi, bilo da posjeduju nešto ili ne. Čak i oni koji nemaju mnogo zemaljskih dobara često provode vrijeme sanjajući o njima. Svi se mi osjećamo bolje kada imamo “blaga,” da nam pruži bar neki izvor sigurnosti u ovom neizvjesnom životu.

“Ne sabirajte sebi blaga na zemlji, gdje moljac i rđa kvari, i gdje lupeži potkopavaju i kradu; Nego sabirajte sebi blago na nebu, gdje ni moljac ni rđa ne kvari, i gdje lupeži ne potkopavaju i ne kradu. Jer gdje je vaše blago, ondje će biti i srce vaše” Matej 6:19-21. Tekst doslovno kaže: Ne zgrćite sebi… Ne grabite za sebe, blago na zemlji. Grabiti za sebe zemaljsko blago je ludost, jer je sve na ovoj zemlji prolazno i nesigurno. Zemaljsko blago vrlo lako i brzo postaje prah, rđa i plijen lupeža. Ipak, ovaj tekst nam postavlja još jedan izazov: možemo li reći da je naše blago na zemlji, a naše srce na nebu? Mnogi hrišćani tvrde upravo to. Ali u Mateju 6:21 jasno stoji: “Jer gdje je vaše blago, ondje će biti i srce vaše.” Isus ne pravi razliku između blaga i srca. Jedna životna istina je veoma jasna: mi vrednujemo najviše ono čemu se radujemo najviše, u čemu uživamo najviše. Kada sebi iskreno priznamo čemu se najviše radujemo u životu, istovremeno ćemo da shvatimo i gdje je naše blago.

Pomalo iznenađujuće, u Mateju 6:20 Isus upotrebljava identičan izraz koji je upotrebio u prethodnom stihu u negativnom smislu. “Ne sabirajte sebi blaga na zemlji” – Isus upozorava u stihu 19. Ali u stihu 20. Isus zapovjeda: “Nego sabirajte sebi blago na nebu…” Identičnim oduševljenjem kojim obično trčimo za zemaljskim blagom, treba da trčimo za nebeskim blagom. Ljudski život je nezamisliv bez blaga. Ako ga ne tražimo na nebu, tražićemo ga na zemlji.

Ali šta je to blago na nebu? U čemu se sastoji ta dragocjena nebeska riznica? Jedan od odgovora na ovo pitanje nalazi se u paralelnom tekstu u Luki 12:32-34. (Bakotić): “Ne boj se, maleno stado! Jer bi volja Oca vašega da vama da kraljevstvo. Prodajte što imate i dajte milostinju. Načinite sebi torbe koje se neće istrošiti, blago koje se neće iscrpsti na nebesima, gdje se lupež ne prikrada niti moljac jede. Jer gdje je vaše blago, ondje će biti i srce vaše!” Isus kaže da se nebesko blago itekako tiče našeg života na zemlji. Nebesko blago stičemo tako što dijelimo svoje zemaljsko blago sa ljudima koji su u potrebi. Hristov sljedbenik se ne može osloniti na sigurnost koju pruža zemaljski imetak. On zna pravu prirodu zemaljskog blaga i nije zaveden njegovim sjajem.

Ali hrišćanin takođe zna da zemaljsko blago može donijeti mnogo dobra: može da nahrani gladnoga, da obrazuje siromašno dijete, da kupi topli kaput promrzloj osobi, da osposobi pokvareni automobil onom u potrebi, da pribavi lijekove bolesniku, da popravi kuću nepodobnu za stanovanje… Koliko blaga na nebu! Koliko dobra za Carstvo Božije! Isus nije uzalud rekao da je mnogo blaženije davati nego uzimati (Djela Apostolska 20:35).

Isus zapovjeda: “Načinite sebi…” On nam ne nalaže da sjedimo skrštenih ruku nego da osiguramo sebi riznicu na nebu. Obaveza jednog hrišćanina je da posveti svoj život sticanju blaga na nebu – da sanja o blagu na nebu, da planira blago na nebu, da istrajno radi na stvaranju blaga na nebu.

Ne, Isus nas ne nagovara da se spasavamo sopstvenim djelima. To je bez Njegove blagodati nemoguće. On nas samo poziva da učinimo sve što je u našoj moći da naše blago, a time i naše srce, bude tamo gdje treba da bude – uz Boga. To je jedino mjesto gdje srce može biti potpuno spokojno, jer tamo ni moljac ni rđa ne kvare, niti lupeži potkopavaju i kradu.

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit