Da li ste se ikada osjećali da ste zapostavljeni? Možda vas je društvo u školi ili na nekom drugom mjestu zaboravilo? Možda nisu htjeli da se igraju sa vama? Kako ste se osjećali?
Danas ćemo pričati o odbačenima i Hristovoj pouci koju nam je za nauk ostavio.
Jednog dana, u živopisnom gradu Kapernaumu, živio je čovjek po imenu Matej. Bio je carinik po zanimanju, poreznik. To je bila osoba koja je prikupljala poreze za tuđu, rimsku vlast. Iz tog razloga mnogi Jevreji su ga gledali sa nepovjerenjem. Smatrali su ga grešnikom zbog njegove uloge u društvu. Međutim, Bog je imao drugačiji pogled na ovog čovjeka. Životni put ga je doveo do susreta s Isusom, učiteljom i iscjeliteljom koji je poznat po svojoj ljubavi prema svim ljudima, bez obzira na njihovu prošlost.
Kada je Isus prolazio kroz grad, primjetio je Mateja gdje sjedi za poreznim stolom. Umjesto da ga osudi, kako bi većina vjerovatno i očekivala, Isus je s ljubavlju pogledao Mateja i rekao: “Hajde za mnom.” Taj poziv značio je mnogo više od običnog poziva. To je bila prilika za novi početak ovog čovjeka, prilika da se ostavi stara, možda neshvatljiva uloga poreznika, i postane dio nečega većeg – da bude Hristov sljedbenik!
Matej je s oduševljenjem prihvatio poziv i ostavio sve iza sebe. Kako bi izrazio svoju zahvalnost i radost zbog ove ponude da promijeni svoj život, odlučio je da priredi veliku gozbu u svojoj kući. Vijest o tome brzo se proširila gradom, a pozvani su bili raznovrsna ljudi – poreznici, grešnici, svi oni koje društvo često izopštava. Nevoljeni ljudi.
Vjerski lideri u gradu, međutim, nisu gledali blagonaklono na okupljanje u Matejevoj kući. Razmjenjivali su sumnjičave poglede i postavljali pitanja poput: “zašto vaš učitelj jede sa carinicima i grešnicima?” To je bilo nešto što se nije očekivalo od vjerskog učitelja.
Pouka u metafori
Isus, znajući o čemu razmišljaju, jednom prilikom okupio je prisutne i podijelio priču o pastiru sa stotinu ovaca. Pastir je, kako je Isus ispričao, ostavio sve druge ovce da bi našao samo onu jednu koja se izgubila. Kada ju je pronašao, stavio ju je na ramena i donio kući. Pozvao je prijatelje i susjede da zajedno podijele radost povratka izgubljene ovčice. Time je Isus želio da istakne važnost svakog pojedinca i radost koju donosi njihovo obraćenje.
Ljudi su počeli shvatati da Isus brine o svakom čovjeku. Bez obzira na njegove ili njene greške i prošlost. Bez obzira šta drugi ljudi misle o njima. Njegova poruka bila je jasna – niko nije toliko izgubljen ili tako daleko da ne može biti prihvaćen u Njegovom milosrdnom zagrljaju.
Tako i vi dragi mališani, ako primjetite da je neko u vašoj okolini izostavljen ili zapostavljen, priđite tom djetetu i pozovite da se druži i igra sa vama. Činite dobro, i budite onakvi kako bi vi voljeli da se drugi ponašaju prema vama u sličnoj situaciji.
Isus nas uči da budemo ljubazni i gostoljubivi prema svima, baš kao što je On bio prema Mateju i njegovim prijateljima. Svi smo dio Njegove velike porodice, gdje ljubav i prihvatanje igraju važnu ulogu.
Amin!
Priredio: U.N.
