Islam je naziv za religiju, ili ispravnije rečeno ‘način života’, što je Bog (Alah) u objavi obznanio i po kojoj su živjeli svi poslanici i vjerovjesnici koje je On slao čovječanstvu. Arapski korijen riječi iz kojeg je izvedena riječ islam podrazumijeva mir, sigurnost, pozdrav, zaštitu, blagoslov, predaju, prihvat, otkup i spasenje. Islam konkretno znači da si u stanju prihvatanja Alaha, obožavanja samo Njega, te prihvatanja i slijeđenja Njegovog Zakona. Arapska riječ “musliman” doslovno znači “neko ko je u stanju islama (podvrgavanja volji i zakonu Alaha).
Isus kod muslimana je poznat. Za muslimane, Isus ili Isa je spasitelj, reformator, Mesija (miropomazani), Riječ Božija, on je podignut na nebo. Mogao je da izliječi bolesne, podigne mrtve, oblikuje nežive stvari i da udahne u njih život Božijom voljom.
I muslimani i hrišćani vjeruju u Boga koji je opisan u Starom zavjetu. Razlika je u tome što su hrišćani prihvatili Hrista kao Boga i Spasitelja svijeta, a muslimani gledaju na Hrista kao na običnog proroka od koga je Muhamed veći. Znači, za njih Isus nije Spasitelj, obećani Mesija i Iskupitelj, već samo jedan u nizu proroka. Oni veruju da je Bog podigao Muhameda i da je Muhamed dobijao instrukcije od Boga za svoj narod kako oni treba da žive. Alah je jedno od više imena koja označavaju pravoga Boga Stvoritelja, Onog koga i Jevreji i hrišćani vjeruju.
Tako već vjekovima brojne porodice u arapsko-islamskom svijetu, odajući tako počast Božjem poslaniku, svojim potomcima daju imena Muhamed ili Mustafa, što u prevodu znači “odabrani”. Upravo su zato rijetke porodice u arapskom svijetu u kojima se barem jedan od sinova ne naziva imenom utemeljitelja islama.
Ime Isa, arapsko ime Isusa Hrista, kojeg muslimani, baš kao i proroka Muhameda, smatraju Božjim poslanikom, odnosno prorokom, vrlo je često muško ime i među hrišćanima i među muslimanima u arapskim zemljama. Tako se danas u arapsko-islamskom svijetu svaki četvrti musliman zove Issa (Isus).
Međutim, vjerovatno najinteresantniji aspekt u odnosu između Islama i Hrišćanstva je ono što Kuran kaže o Isusu. Kuran kaže da je Alah poslao Isusa i podržao ga Duhom Svetim (Sura 2:87), da je Alah uzvisio Isusa (Sura 2:253), da je Isus bio pravedan i bezgriješan (Sura 3:46; 6:85; 19:19), da je Isus podignut iz mrtvih (Sura 19:33-34), da je Alah zapovjedio Isusu da uspostavi religiju (Sura 42:13), i da je Isus uznesen na nebo (Sura 4:157-158). I zbog toga, vjerni Muslimani bi trebalo da se upoznaju sa Isusovim učenjem i da ga poslušaju. (Sura 3:48-49; 5:46).
Isusovo učenje je bilo sačuvano od strane njegovih učenika, sa velikom preciznošcu, u Jevanđeljima. Sura 5:111 izjavljuje da je Alah nadahnuo učenike da vjeruju u Isusa i Njegovu poruku. Sura 61:6,14 identifikuje i Isusa i učenike kao Alahove pomoćnike. Kao Alahovi pomoćnici, oni bi trebalo da su tačno zabilježili Isusovo učenje. Kuran nalaže Muslimanima da podrže i poslušaju i Toru i Jevanđelja (Sura 5:44-48). Ako je Isus bio bezgrešan, sve što je učio je bilo apsolutno istina. Ako su Isusovi učenici bili Alahovi pomoćnici, oni bi trebalo da su ispravno zapisali Isusovo učenje.
Kroz Muhameda, u Kuranu, Alah upućuje Muslimane da izučavaju Jevanđelja. Alah ne bi dao takvo uputstvo ako su Jevanđelja bila korumpirana. Samim tim, kopije Jevanđelja u Muhamedovo vrijeme su bile tačne i vrijedne povjerenja. Postoje kopije istih spisa koje prethode Muhamedovom vremenu 450 godina. Bukvalno, postoje hiljade originalnih prepisa Jevanđelja. U poređenju sa najstarijim drevnim kopijama, kopijama iz Muhamedovog vremena i kopijama koje datiraju iz vremena poslije Muhameda – jasno se vidi da su sve kopije Jevanđelja vrlo dosljedne u onome što kažu o Isusu i Njegovom učenju. Apsolutno ne postoji dokaz da su Jevanđelja bila korumpirana. Samim tim, sa pouzdanjem možemo da znamo da su sva Isusova učenja istinita, da je Njegovo učenje precizno zabilježeno u Jevanđeljima, i da je Bog precizno sačuvao zapise.
Šta je sa onim što Jevanđelja kažu o Isusu? U Jovanu 14:6, Isus izjavljuje, “Ja sam put, istina i život; niko ne dolazi k Ocu – sem kroz mene.” Isus je naučavao da je On jedini put do Boga. U Mateju 20:19, Isus je rekao da će biti raspet, ubijen i da će ustati iz mrtvih treći dan. Jevanđelja jasno govore da se ovo dogodilo baš kao što je Isus predvidio (Matej poglavlja 27-28, Marko poglavlja 15-16, Luka poglavlja 23-24, Jovan poglavlja 19-21). Zašto bi Isus (Isa), veliki Božji prorok, dozvolio da bude ubijen? I zašto bi Bog to dozvolio? Isus je rekao da nema veće ljubavi nego da žrtvuješ svoj život za prijatelje (Jovan 15:13). Jovan 3:16 kaže da nas je Bog volio dovoljno da pošalje Isusa kao žrtvu za nas.
Zašto je bilo potrebno da Isus žrtvuje svoj život za nas? Ovo je ključna razlika između Islama i Hrišćanstva. Islam uči da nam Alah sudi na osnovu toga da li naša dobra djela pretežu nad našim lošim djelima. Čak i kad bi bilo moguće da dobra djela pretegnu nad lošim, Alah je apsolutno i savršeno svet i ne može da pusti u nebo nikoga ko je počinio i najmanji greh. Bog, koji je savršen i svet ne može da pusti na nebo bilo šta što je manje od savršenstva. To nas sve ostavlja na direktnom putu vječnosti u paklu. Božja svetost zahtjeva vječnu osudu za grijeh. To je razlog da je Isus žrtvovan za nas.
Kao što i Kuran uči, Isus je bio bezgrešan. Kako bilo koje ljudsko biće može da proživi čitav život a a ne zgriješi čak ni jednom? To je nemoguće. Kako je to Isusu bilo moguće? Isus je bio više od ljudskg bića. Sam Isus je tvrdio da je bio jedno sa Bogom (Jovan 10:30). Isus je tvrdio da je bio Bog Tore (Jovan 8:58). Jevanđelja jasno uče da je Isus bio Bog u ljudskom obličju (Jovan 1:1,14). Bog je znao da smo svi zgriješili i samim tim da ne možemo ući u Nebo. Bog je znao da jedini način na koji nam može biti oprošteno je da cijena našeg grijeha bude plaćena. Bog je znao da samo On može da plati tako visoku cijenu. Bog je postao ljudsko biće – Isus Hrist – živio bezgrešan život (Sura 3:46; 6:85; 19:19), poučavao savršenu poruku i umro za nas, da bi platio kaznu za naše grijehe. Bog je ovo uradio zato što nas je volio, zato što je želio da provedemo vječnost sa Njim na Nebu.
Šta to znači za tebe lično? Isus je bio savršena žrtva za naše grijehe. Bog nudi svima nama oproštenje i spasenje ako jednostavno prihvatimo Njegov dar za nas (Jovan 1:12), vjerujući da je Isus spasitelj koji je položio svoj život za nas – svoje prijatelje. Ako povjeruješ u Isusa kao svog Spasitelja, imaćeš potpunu sigurnost vječnog života na Nebu. Bog će oprostiti tvoje grijehe, očistiti tvoju dušu, obnoviti tvoj duh, dati ti blagosloven život na ovom svijetu, i vječni život u slijedećem. Kako možemo da odbijemo tako dragocjen dar? Kako možemo da okrenemo leđa Bogu koji nas je volio toliko da je žrtvovao samog sebe za nas?
Ako želiš da primiš Isusa kao svog Spasitelja, jednostavno razgovaraj sa Bogom u molitvi i reci mu da prihvataš dar spasenja kroz Isusa.