Adventisti Čikago

Homoseksualnost i Crkva

Čitajući današnju elektronsku štampu, naišao sam na članak Internet portala „24sata“ koji prenosi vijest pod naslovom: „Amsterdamski homoseksualci sanjaju o ružičastom Božiću“. Kako je u hrišćanskom svijetu vrijeme proslave praznika rođenja Hristovog i ovaj elektronski medij se osvrnuo na jedan nesvakidašnji podatak o homoseksualcima i njihovom pogledu na Božić. Vijest prenosimo u cjelosti:

„Homoseksualna udruženja u Amsterdamu planiraju u četvrtak da održe festival pod nazivom Ružičasti Božić, na kojem će na svoj način proslaviti jedan od najvećih hrišćanskih praznika.

BOŽIĆ Desetodnevni festival organizuje holandsko udruženje ProGay, a on uključuje Božićni sajam 21. decembra, jaslice s dva Josifa i dve Marije kao i misu za homoseksualce na Božić.
– Čar Božića nije samo u veri, već i u ljubavi i porodici, a da ne spominjemo šoping. Dvojica muškaraca ili dve žene danas mogu da osnuju porodicu, čak i sa decom – rekao je predsednik ProGaya Frank van Dalen.

Homoseksualni brakovi legalizovani su u Holandiji još 2001. godine, a pravila oko usvajanja deteta jednaka su za homoseksualne i heteroseksualne parove. Cilj festivala Ružičasti Božić je reklamiranje Amsterdama kao prestonice homoseksualaca.“

Ova vijest, iako meni još jedna u nizu krajnosti, nije izazvala ogroman šok. Iz prostog razloga što sam se živeći u tzv. zapadnom svijetu, izgleda „navikao“ na prizore nemorala, te poput Lota primakao svoj šator bliže gradu. Ipak, ne ostajem ravnodušan, te ovakav podatak svakako izaziva nemir mojoj duši.

Hrišćanska se Crkva godinama smatrala više ili manje imunom na mnoge probleme koji su se pojavljivali “u svijetu”, a među njima je svakako i homoseksualnost, koja je važila za grijeh koji se među hrišćanima čak i ne spominje. Međutim, homoseksualnost više nije nešto što je “tamo napolju”; ona se nalazi na pragu većine hrišćanskih Crkava i izaziva hrišćanski stav o tom pitanju i prisiljava hrišćane da ponovno razmotre svoje istorijsko-teološko razumjevanje homoseksualnosti.

Homoseksualci dolaze u hrišćanske crkve ne samo po praštanje i milost, već i da joj kažu:

“Homoseksualnost nije grijeh; ona je za mene prirodna. Bog me je stvorio takvog/takvu. On prihvata mene i moju homoseksualnost. Zbog toga je došlo vrijeme da me Crkva prihvati onakvog/onakvu, kakav/kakva jesam i pridruži mi se u proglašavanju homoseksualnosti kao dobre.”

Dok se takvim stavom želi opravdati grijeh i homoseksualni način života, u Crkvi se, naravno, pojavljuju pitanja o izvoru homoseksualnosti, njezinoj istorijskoj pozadini i uzrocima.

Cilj ovog članka je da naglasi pitanje homoseksualnih odnosa sa biblijske perspektive, odnosno – zbog prostorne ograničenosti – s perspektive teksta o (Rim.1,26.27) “Zato ih predade Bog sramnim strastima; jer ženske njihove pretvoriše prirodne odnose u protivprirodne, a tako isto i muškarci, napustivši prirodne odnose sa ženskim rodom, raspališe se pohotom jedan na drugoga, čineći muškarci s muškarcima stvari sramotne, i primajući na sebe same platu dostojnu svog zastranjivanja.” (Bakotić). Cilj apostola Pavla kao autora u prvim trima poglavljima Poslanice jeste istaknuti univerzalnu prirodu grijeha i pokazati da je cijelo čovječanstvo krivo pred Bogom. A u prikazivanju toga koliko je daleko palo čovječanstvo od Božjeg ideala, odnosno originalnog stanja, on počinje s onim područjem ljudskog života, koje je palo u moralnom pogledu na najniže grane – s golemom masom tadašnjega paganstva.

Prirodno nasuprot protivprirodnom

Dva ključna izraza u ovim stihovima jesu “prirodno” (kata physin) i “protivprirodno” (para physin). Osnovno je pitanje zašto apostol zaključuje da su homoseksualni odnosi “protivprirodni”. Pavlov  i moj Bog nije dio prirode, vec transcendentni Stvoritelj koji je stvorio prirodu i čovjeka savršenim. Međutim, važno je naglasiti da je dolazak grijeha na ovaj svijet, to savršenstvo kasnije pokvario. Zbog toga priroda kakva je sada ne može biti odlučujuće mjerilo za čovjeka, a svako pozivanje na nju kao odlučujuću za ono što bi ljudi trebali biti u najboljem je slučaju relativno i štetno. Unutar pale prirode mogu se formirati samo relativne razlike između prirodnog i neprirodnog. Jedino Božja izvorna namjera za čovjeka koja je otkrivena u Bibliji može se smatrati odlučujućom.

Riječima „prirodno“ i „protivprirodno“ Pavle definitivno ukazuje na „u skladu sa Stvoriteljevom namjerom“, odnosno „protiv Stvoriteljeve namjere“, a nasuprot ljudske seksualnosti koja je u Bibliji jasno predočena kao heteroseksualni odnos (1.Moj. 1,27.28): “I stvori Bog čovjeka po obličju svojemu, po obličju Božijemu stvori ga; muško i žensko stvori ih. I blagoslovi ih Bog, i reče im Bog: rađajte se i množite se, i napunite zemlju, i vladajte njom, i budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji.“

Homoseksualni odnosi za Tvorca su primjer seksualnog grijeha koji izopačuje naš identitet seksualnih bića, isto kao što idolopoklonstvo izopačuje naš identitet stvorenih bića. Homoseksualno ponašanje je revoltirajuće, ne zbog toga što heteroseksualci misle tako – oni imaju svoju prljavštinu kojom se moraju baviti (Rim. 2,22) – već zbog toga što u okvirima polnosti sadrži revolt protiv Boga i Njegovog plana za čovječanstvo.

Teološki gledano, homoseksualne tendencije su jedna od poslijedica pada u grijeh ljudske rase, koji smo svi osjetili i koji uzrokuje brojne fizičke i mentalne poremećaje, uključujući mamljenje na grijeh, za koje pojedinac ne mora biti direktno odgovoran. Na primjer, svaka osoba u određenoj formi biva kušana u pogledu sebičnosti. Iako većina ljudi i žena nisu direktno odgovorni za sklonost ka sebičnosti, svi smo odgovorni za ono šta ćemo sa takvom tendencijom uraditi. Isto je i sa sklonošću prema homoseksualnosti, koja ne mora uvijek biti rezultat svjesno donesenih odluka, već je često posledica drugih spoljašnjih faktora.

Međutim, bez obzira da li neko polazi sa stanovišta da je homoseksualna orijentacija lična odluka, ili nesvjesno stečena navika zahvaljujući socijalnim ili psihološkim činiocima, stav ovog članka jeste da je svaka takva osoba odgovorna za homoseksualnu aktivnost koja se na osnovu Biblije smatra nemoralnim činom.

Stav Crkve

Hrišćanska Adventistička Crkva se protivi istopolnoj seksualnoj praksi. Adventisti smataju da Biblija stalno ističe model heteromonogamije kao jedini ispravni model i svaka seksualna veza izvan ovog okvira protivi se Božjem originalnom planu.

Ipak, kao hrišćani i kao crkva moramo napraviti razliku između tendencije i stila života. Ne možemo da tvrdimo da će sa promjenom života i prihvatanjem Božje volje osoba koja ima homoseksualne sklonosti izgubiti svaku takvu želju i da neće biti iskušenja na seksualnom planu, u odnosu na osobe istog pola. Kao što su heteroseksualne osobe u opasnosti da padnu u iskušenje da se bave požudnim mislima, tako i homoseksualne osobe, i pored prihvatanja Božje volje, mogu imati iskušenja i homoseksualne tendencije. Istovremeno, kao hrišćani vjerujemo da Bog može da promijeni ono što svijet ne može, i u životu homoseksualaca i u životu heteroseksualaca.

Osoba koja ima homoseksualne tendencije neće prije biti isključena iz carstva Božjeg od osobe koja pada u iskušenje da ispolji sebičnost, ljutnju, ili da ogovara. Svi se moramo oduprijeti iskušenju da reagujemo podležući griješnim impulsima. Kao što Pavle kaže: „I ovakovi bijaste neki, nego se opraste i posvetiste i opravdaste imenom Gospoda našega Isusa Hrista i Duhom Boga našega“ (1 Kor. 6,11).

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit