Nekada davno, Biblija nas uči, kako je jedna moćna carevina okupirala drugu, manju. Car Vavilonski Navuhodonosor odveo je najobrazovanije Izraelce u Vavilon. Kasnije je između njih car izabrao najljepše i najpametnije mladiće. Kako piše u stihu: „Mladiće na kojima nema mane, i koji su lijepa lica i naučeni svakoj mudrosti i vješti znanju i razumni i koji mogu stajati u carskom dvoru, pa da ih uči knjigu i jezik Haldejski.“ Dan. 1:4.
Nešto slično , vijekovima kasnije kroz istoriju, činili su i turski okupatori nad našom, srpskom djecom. Otimali su ih od roditelja, mijenjali im imena, prevodili na islam.., da im služe na dvoru, ali i u borbi, kao elitni vojnici osmanske vojske. Zvali su ih janičari, što znači Nova vojska. Ali o tome drugom prilikom… vratimo se našoj priči…
Biblija nastavlja: „A među njima bjehu od sinova Judinijeh Danilo, Ananija, Misailo i Azarija. A starješina nad dvoranima predje im imena, i Danilu nadje ime Valtasar, a Ananiji Sedrah, a Misailu Misah, a Azariji Avdenago.“ Dan. 1:6,7.
Navuhodonosor je planirao da obuči mlade ljude za službu na njegovom dvoru. Poslije obuke, on će izabrati samo najmudrije koji će mu pomagati u rješavanju vladarskih problema. Car je želio da mladići budu snažni i zdravi dok se budu školovali. Zato je zapovijedio da im njegove sluge daju najbolju hranu i vino, istu onu koju dobijaju on i njegova porodica.
Pogledajmo mladog Danila. Da li znate šta je rekao glavnom Navuhodonosorovom sluzi Amelsaru? Danilo ga je zamolio da ne jede tu biranu hranu s carske trpeze. A zašto pitate li se? Danilo se sjetio Božjeg proročanstva: „I reče Gospod: tako će jesti sinovi Izrailjevi hljeb svoj nečist među narodima u koje ću ih razagnati.“ Jezekilj 4:13. Hrana Vavilonaca, u ovom slučaju njihovog cara, bila je sačinjena od nečistog mesa, ali i od žrtava koje su prinosili svojim, mesopotamskim idolima. Takođe, ovi vjerni mladići odbili su da ih alkoholno vino opije i pomuti im razum. Bili su odlučni da ne konzumiraju ništa što bi omelo njihov fizički, mentalni, ali i duhovni razvoj, tj. njihovu stalnu vezu sa Bogom!
Ali, carski sluga Amelsar je bio zabrinut: “I reče starješina nad dvoranima Danilu: bojim se gospodara svojega cara, koji vam je odredio jelo i piće; jer kad car vidi lica vaša lošija nego u ostalih mladića, vaših vrsnika, zašto da mi učinite da budem glavom kriv caru?” Dan. 1:10.
Vera u Boga
Zato je Danilo u svoje, ali i u ime svojih drugara, zamolio vavilonskog starješinu da napravi jednu probu u trajanju od deset dana, te da im umjesto carske gozbe donosi da jedu varivo (kuvana hrana od povrća), i da za piće imaju običnu vodu. Te da potom ih uporedi sa ostalima koji su jeli careva jela i pili vina. Čuvar se složio s time. Kada je prošlo deset dana, Danilo i njegova tri prijatelja su izgledali bolje i zdravije od svih ostalih mladića. Zato im je čuvar dozvolio da nastave da jedu povrće umjesto da jedu ono što je car odredio. „I dade Bog Danilu te nađe milost i ljubav u starješine nad dvoranima.“ Dan. 1:9.
I kad prođe vrijeme po kom car bješe rekao da ih izvedu, svi mladići su bili odvedeni kod Navuhodonosora. Nakon što je razgovarao sa svima, car je utvrdio da su Danilo i njegova tri prijatelja mudriji od svih ostalih. Zato ih je zadržao da mu pomažu na dvoru. I šta god da je car upitao Danila, Sedraha, Misaha i Avdenaga ili koji god težak problem da im je iznio, oni su znali da odgovore deset puta bolje od bilo kog njegovog sveštenika ili mudraca.
Ova biblijska istina nas uči kako da se ponašamo ukoliko želimo da se odupremo iskušenjima i da nadvladamo slabosti. Čak i onda kada se nađemo u teškoj situaciji.
„A Isus reče mu: ako možeš vjerovati: sve je moguće onome koji vjeruje.“ Marko 9:23.
