Adventisti Čikago

Budite duhovni genije

Budite duhovni genijeŠta čini jednog genija? Zanimljivo pitanje, i još zanimljiviji članak pod istim naslovom na jednom australijskom web portalu koji je obradio ovu temu iz jedne, za mene, potpuno nove perspektive. Zaista, šta čini jednog genija? Profesor Alan Snajder, direktor Centra za istraživanje uma na Univerzitetu u Sidneju, objašnjava kako se ovaj termin najčešće pogrešno posmatra i razume, i da ga je teško definisati. On kaže:“Geniji čine vrlo mali procenat čovečanstva, a zasigurno u pitanju nije koeficijent inteligencije. Za mene, to su ljudi koji nam omogućavaju da svet vidimo u novom svetlu – i to važi za bilo koju oblast.”

Za genija je inteligencija važna, ali ne predstavlja uslovni faktor, ono što je neophodno da bi osoba bila genije je visok nivo kreativnosti i upornosti. Ovo je najočiglednije u primeru Australijskog naučnika, Berija Maršala (Barry Marshall), koji je 2005. godine dobio Nobelovu nagradu za medicinu, otkrivši da stomačne ulceri (čir) izazivaju bakterije, a ne stres, kao što se do tada mislilo.

Maršal i njegov kolega Robin Voren, patolog, verovali su da nastanaka stomačnih ulcera izazivaju bakterije, ali svoju teoriju nisu mogli da potvrde jer ova veza tokom eksperimenata na laboratorijskim miševima nije utvrđena, a eksperimenti na ljudima bili su zabranjeni.

U očajanju, profesor Maršal pomešao je bakterije sa bujonom i ispio tečnost. Nakon par dana, pokazalo se da je njegova pretpostavka bila tačna – Maršal je dobio ulcer i dokazao da bi ovaj zdravstveni problem mogao da se izleči antibioticima.

Snajder zaključuje svoju obzervaciju o genijima sledećim rečima:“U nekom krajnjem smislu, kreativnost predstavlja akt pobune. Morate biti spremni na to da se do kraja borite za svoje ideje, čak i kada svi ostali smatraju da niste u pravu. Ono što izdvaja “šampione” od ostalih ljudi je gnušanje na pomisao da budu prosečni – takve osobe žele da utkaju nešto jedinstveno u ono čime se bave.”

“Ovakve osobe nikada ne prestaju da razmišljaju o problemu, tvrdi profesor Mekmahon, a sjajan primer ove vrline je prikazan u filmu ‘The Theory of Everything’, u kojoj glumac Edi Redmajn tumači lik naučnika Stivena Hokinga, koji uprkos bolesti pokušava da se popne u stepenice svoje kuće, pokazujući kapacitet za uporno pronalaženje rešenja na duže staze. Uprkos tome što se ova osobina često smatra tvrdoglavošću ili opsesijom, upravo je to što genija razlikuje od inteligentnih ljudi” piše profesor Mekmahon.

Tomas Edison, čovek koji je izmislio sijalicu, kazao je: “Genije je 1 posto inspiracija, i 99 posto znojenje.” A na to profesor Mekmahon zaključuje: “Na kraju ispada da je znojenje (naporan rad) prva vrlina genija.” Ako je izjava profesora Snajdera sa početka članka tačna da su geniji ljudi koji nam omogućavaju da svet vidimo u novom svetlu, i da to važi za bilo koju oblast, onda bismo mogli da zaključimo da postoje geniji i u oblasti duhovnosti!

Ako prebacimo ovo razmišljanje u sferu hrišćanske duhovnosti, mogli bismo kazati da je duhovni genije svaki hrišćanin koji omogućava drugima da vide svet u novom svetlu, oni menjaju svet i živote drugih ljudi. Hrišćanski duhovni geniji čine to jer su so zemlji i svetlost svetu. Oni su ono što je njihov Gospod Isus Hristos kazao da bi trebalo da budu.

Oni su istrajni u svom verovanju, u poverenju koje poklanjaju Bogu čak i kada ih svi drugi smatraju maloumnicima, zanesenjacima, naivčinama. Oni se gnušaju na pomisao da budu prosečni hrišćani, formalisti, da nose ime a da nemaju svakodnevno iskustvo sa Bogom. Oni su spremni da idu do kraja za svoga Gospoda, da učine sve da bi Ga proslavili, često po cenu sopstvene žrtve u bilo kom smislu.

Oni nikada ne prestaju da razmišljaju o problemu, ma šta god on predstavljao: greh, spasenje, pobedu nad iskušenjem, službu bližnjima, iskustvo s Bogom. Oni su uporni u traženju rešenja na duge staze koje bismo slobodno mogli nazvati večnošću. Oni naporno rade na svojoj duhovnosti. Oni se mole.Oni proučavaju Božju Reč; oni se “znoje” nad Biblijom.

Oni služe drugima. Oni kleče pred nebeskim Bogom, da bi uspravno stajali pred zemaljskim moćnicima. Oni se rvu sa Bogom, i zato je njihov pojedinačni uticaj unikatan/jedinstven jer je njihovo pojedinačno iskustvo samo njihovo i ničije više.

Oni čine stvari koje bi svako drugi nazvao ludošću, tvrdoglavošću, nepodesnošću, pobunom protiv ustaljenog društvenog poretka. Oni ne trube pred sobom kada učine dobro delo, niti promovišu sami sebe – oni promovišu Boga.

Oni blagosiljaju one koji ih kunu; oni se mole za oni koji ih progone; oni vole one koji ih mrze; oni čine dobro onima koji im čine zlo; oni uvek govore istinu ma koliko ih to koštalo; oni praštaju svojim dužnicima; oni ne sabiraju blago na zemlji, nego na nebu; oni se ne brinu za hranu ili odelo, nego za carstvo Božje; oni ne sude svojim bližnjima; oni hrabro šire ideje koje veruju i koje žive, bez obzira koliko im se svet opirao. Oni čine ljudima ono što bi i sami želeli da im se čini. Oni biraju usku i strmu stazu u hodu kroz ovaj svet; ne traže olakšice ili poštede, bore se za svoj venac, bore se u dobroj borbi vere.

Duhovni geniji nemaju strah od neuspeha jer znaju kome veruju, znaju kome se mole, znaju ko ih vodi; oni poznaju svog Gospoda. Oni slušaju i izvršuju Njegovu reč. Oni su savršeni kao što je savršen njihov nebeski Otac. Oni su jednostavno, duhovni geniji.

Propovednik: Milenko Tanurdžić

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit