Adventisti Čikago

Bog u prirodi

Bog u prirodi»Slava Njegova pokri nebesa i Zemlja se napuni hvale Njegove.« Avakum 3,3

Na svemu što je stvoreno vidi se otisak Božanstva. Priroda svedoči o Bogu. Prijemčiv um, doveden u vezu s čudesima i tajnama svemira, mora da prepozna delovanje beskonačne sile. Zemlja ne daje svoja dobra, niti iz godine u godinu nastavlja da se okreće oko Sunca zahvaljujući vlastitoj energiji. Jedna nevidljiva ruka vodi planete u njihovom kruženju nebom. Tajanstveni život prožima celu prirodu – život koji održava bezbrojne svetove u beskraju, koji živi u najsitnijem insektu što lebdi na letnjem povetarcu, koji daje hitrinu letu lastavice i hrani mlade gavranove kad se oglašavaju, koji pupoljak pretvara u cvet, a cvet u plod.

Ista sila koja održava prirodu deluje i u čoveku. Isti veliki zakoni koji vode i zvezdu i atom, nadziru i čovekov život. Zakoni koji upravljaju radom srca podešavajući protok struje života prema zahtevima tela, zakoni su moćnog Uma koji ima vlast nad dušom. Od njega proizlazi sav život. Samo u skladu s Njim moguće je utvrditi pravo područje aktivnosti života. Svim bićima, koja je stvorio, postavljen je isti uslov – da se život održava primanjem života od Boga i vodi u skladu sa Stvoriteljevom voljom. Prekršiti Njegov zakon, fizički, mentalni ili moralni, znači izdvojiti se iz sklada sa svemirom, uneti nesklad, pometnju, propast.

Onome koji nauči da tako tumači njena učenja, cela priroda postaje jasna; svet je udžbenik, a život škola. Jedinstvo čoveka s prirodom i Bogom, sveopšta obaveznost zakona, posledice prestupa, neminovno utiču na um i oblikuju karakter.

To su pouke koje naša deca treba da nauče. Malom detetu, koje još nije sposobno da uči iz štampane reči ili da se uključi u redovni tok školske nastave, priroda predstavlja neiscrpni izvor pouke i uživanja. Srce koje još nije otvrdnulo u dodiru sa zlom brzo prepoznaje prisutnost Onoga koji prožima sve što je stvoreno. Uho koje još nije zagušeno svetovnom hukom pazi na Glas koji govori preko glasova prirode. A za one u starijim godinama, kojima su stalno potrebni njeni nemi podsetnici na duhovno i večno, pouke iz prirode biće ništa manji izvor uživanja i znanja. Kao što su stanovnici Edema učili sa stranica prirode, kao što je Mojsije prepoznao Božji rukopis na arapskim ravnicama i brdima, a dete Isus na padinama nazaretskih brežuljaka, tako i današnja deca mogu učiti o Svevišnjemu. Nevidljivo je predstavljeno vidljivim. Na svemu što je na Zemlji, od najvišeg stabla u šumi do lišaja koji se pripio uz stenu, od bezgraničnog okeana do najmanje školjke na obali, može se videti slika i potpis Boga.

Koliko god je to moguće, neka dete od svojih najranijih godina boravi tamo gde će ovaj divni udžbenik biti otvoren pred njim. Neka gleda prekrasne prizore koje je veliki Umetnik naslikao na pokretnom nebeskom platnu, neka se upozna s čudesima na zemlji i moru, neka posmatra tajanstvene promene za vreme izmene godišnjih doba i neka iz svih Njegovih dela uči o Stvoritelju.

Ni na koji drugi način ne mogu se temelji pravog vaspitanja postaviti tako čvrsto i sigurno. Ali, čak i dete, kad dođe u dodir s prirodom, zapaža pojave koje ga zbunjuju. Ono će neizbežno zapaziti delovanje suparničkih sila. Prirodi je upravo tu potreban tumač. Gledajući kako se zlo ispoljava čak i u svetu prirode, svi moraju da nauče istu žalosnu pouku – »neprijatelj čovek to učini«. (Matej 13,28)

Samo u svetlosti koja blista sa Golgote mogu pravilno da se pročitaju pouke iz prirode. Neka povest Vitlejema i krsta pokaže da će dobro nadvladati zlo, i da je svaki blagoslov koji primamo dar otkupljenja.

Bodljom i trnom, čičkom i korovom, predstavljeno je zlo koje kvari i uništava. U ptici koja peva i cvetu koji se otvara, u kiši i sunčevom sjaju, u letnjem povetarcu i nežnoj rosi, u desetini hiljada stvari u prirodi, od hrasta u šumi do ljubičice koja cveta blizu njegovog korena, vidi se ljubav koja obnavlja. Priroda nam još uvek govori o Božjoj dobroti.

»Jer ja znam misli koje mislim za vas, govori Gospod, misli dobre a ne zle.« (Jeremija 29,11) To je poruka koja se u svetlosti s krsta može čitati na celom licu prirode. Nebesa objavljuju slavu Njegovu, i Zemlja je puna Njegovog obilja.

“Vaspitanje” Ellen G. White

VK
Facebook
LinkedIn
Telegram
Twitter
Pinterest
Pocket
Email
Reddit